Artnit

Sreda, 06 April 2016 19:38

Silvija Plat - Videla sam svoj život kako se grana preda mnom kao zeleno drvo smokve Istaknut

Dizajn korica knjige Stakleno zvono Dizajn korica knjige Stakleno zvono

Moja jedina veština bilo je dobijanje stipendija i nagrada, a toj eri se bližio kraj.

Osećala sam se kao trkački konj u svetu bez hipodroma ili kao koleški ragbi-šampion iznenada suočen sa Volstritom i poslovnim odelom, čiji su se dani slave skočili u zlatni peharčić na poličici, sa ugraviranim datumom poput datuma na nadgrobnoj ploči.

Videla sam svoj život kako se grana preda mnom kao zeleno drvo smokve u onoj priči.

Sa vrška svake grane, poput sočne purpurne smokve, pozivala je i namigivala čudesna budućnost. Jedna smokva su bili muž, srećan dom i deca, druga - slavna pesnikinja, treća - briljantna profesorka, četvrta E. G., basnoslavna urednica, peta - Evropa i Afrika i Južna Amerika, šesta - Konstantin, Sokrat i Atila i gomila drugih ljubavnika sa čudnim imenima i neuobičajenim zanimanjima, sedma - olimpijska pobednica u jedrenju, a iza i iznad ovih smokava nalazile su se još mnoge koje nisam mogla sasvim da razaznam.

Videla sam sebe, kako sedim u račvi tog smokvinog drveta i umirem od izgladnelosti, jer naprosto nisam u stanju da odlučim koju ću smokvu izabrati. Htela sam ih sve, ali je odabiranje jedne podrazumevalo gubitak svih ostalih, i dok sam sedela tamo, nesposobna da se odlučim, smokve su počele da se smežuravaju i crne, i jedna po jedna su pljaskale o zemlju podno mojih nogu.

Iz romana Stakleno zvono

Pročitano 3607 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Silvija Plat - Videla sam svoj život kako se grana preda mnom kao zeleno drvo smokve