- Džan! To označava dušu ili život. Narod nije imao ništa osim duše i života koje su mu dale žene-majke zato što su ga one rodile.
Sekretar se namrštio kao da je ožalošćen.
- Znači, sve njegovo imanje je samo srce u grudima, i to kad kuca...
- Samo srce - saglasio se Čagatajev - samo život: izvan tela mu ništa ne pripada. Ali ni život nije bio njegov, on mu se samo pričinjavao.
Majka ti je govorila šta je Džan?
- Govorila je. Begunci i siročad odasvud, i stari iznemogli robovi koje su oterali. Zatim žene koje su prevarile muževe, dolazile su iz straha, dolazile su zauvek devojke koje su zavolele one koji su iznenada umrli, a nisu htele druge za muževe. Još su tamo živeli ljudi, koji nisu znali boga, ismevači sveta, prestupnici... Ali ne sećam se svih, bio sam dečak.
- Sad putuj tamo. Nađi izgubljeni narod. Sarikamiška uvala je pusta.
- Idem - saglasi se Čagatajev. - Šta tamo da gradim? Socijalizam?
- A šta više? - reče sekretar. - Tvoj narod je već bio u paklu, nek poživi u raju, a mi ćemo mu pomoći svom snagom. Bićeš naš opunomoćenik. Poslali su tamo nekog iz oblasti, ali teško da će nešto uraditi: čini se, nije naš čovek...
Džan: duša koja traži sreću (po turkmenskom verovanju)
Iz romana Džan