Artnit

Četvrtak, 10 Decembar 2015 12:47

Milenin spomen povodom Kafkine smrti Istaknut

(Spomen, na vest o Kafkinoj smrti)

Národní listy, 6. jun 1924, br. 156, str. 5

Prekjuče je u sanatorijumu Kirling kraj Klosternojburga, u blizini Beča, umro dr Franc Kafka, nemački pisac koji je živeo u Pragu. Malo je ljudi ovde znalo za njega, jer on je svojim putem išao sam, pun istine, prestrašen svetom; godinama je već patio od plućne bolesti, i ako ju je lečio, on ju je i svesno pothranjivao i vukao je za sobom u svojim mislima.

Kada duša i srce više ne mogu da podnose svoj teret, pluća preuzmu na sebe polovinu zadatka, tako je ta težina barem ravnomerno raspoređena, napisao je jednom u nekom pismu, a njegova bolest bila je od te vrste. Ona mu je stvarala nekakvu gotovo neverovatnu krhkost i gotovo zastrašujuće beskompromisnu intelektualnu istančanost; ali on je kao čovek svu svoju intelektualnu strepnju svalio na pleća svoje bolesti. Bio je stidljiv, nemiran, blag i dobar, ali knjige koje je napisao surove su i bolne. Svet je video pun nevidljivih đavola koji kidaju i uništavaju bespomoćnog čoveka. Bio je previše lucidan, previše mudar da bi mogao živeti, previše slab da bi se mogao boriti, onako slab kao što su to ona lepa i plemenita bića što nisu kadra da se upuste u borbu sa strahom koji osećaju od neshvaćenosti, odsustva dobrote, intelektualne laži, zato što unapred znaju da je ta borba uzaludna i da pobeđeni neprijatelj ipak prekrije sramotom onoga ko ga je pobedio. Poznavao je ljude, onako kako ih može poznavati samo neko ko ima veliku živčanu osetljivost, neko ko je usamljenik i ko drugoga ume da prepozna već ako ga ošine jednim jedinim pogledom. On svet poznaje na neobičan i dubok način, i on sam bio je neobičan i dubok čovek. Napisao je najvažnije knjige u celoj mladoj nemačkoj književnosti; sve bitke današnjeg pokolenja na celom svetu tu su uključene, mada bez doktrinarnog duha. Istinite su, nage i bolne, iako su, čak i izražene na simbolički način, gotovo naturalističke. Pune su suve ironije i osetljive vizije čoveka koji je svet video tako jasno da to nije mogao podneti i da je morao umreti ako nije želeo da čini kompromise poput drugih i da pribežište traži u raznim zabludama razuma i podsvesti, čak i najplemenitijim. Franc Kafka je napisao odlomak "Ložač" (na češkom objavljen u izdanju Nojmanovog Červena), prvo poglavlje jednog veličanstvenog još neobjavljenog romana, "Presudu", sukob dve generacije, "Preobražaj", najjaču knjigu moderne nemačke književnosti, "Kažnjeničku koloniju" i skice "Pogled" i "Seoski lekar". Poslednji roman, Pred zakonom, već godinama čeka u rukopisu. To je jedna od knjiga koje, kada ih do kraja pročitamo, ostavljaju utisak sveta tako savršeno shvaćenog da nije potreban ni najmanji komentar. Sve njegove knjige opisuju užas nerazumevanja, nevinog greha među ljudima. Bio je to umetnik i čovek tako osetljive svesti da je čuo čak i tamo gde su gluvi pogrešno verovali da su bezbedni.

Iz knjige Pisma Mileni

Pročitano 2079 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Milenin spomen povodom Kafkine smrti