U bajci Slavuj i ruža, mladiću koji je student devojka, kćerka profesora obećava da će plesati sa njim na balu sledeće noći ako joj donese crvenu ružu. Student je očajan i plače, jer u njegovom vrtu nema crvenih ruža. Slavuj, koji je iz noći u noć pevao o ljubavi koja se sada pokazala, razumeo je studenta i želeo je da mu pomogne. Za malog zelenog guštera, leptira i belu radu plakanje zbog crvene ruže je bilo smešno. Slavuj počinje da traži žbun sa crvenim ružama, ali pošto ga ne nalazi, žbun ruža nudi mu rešenje. On mu je rekao da ako želi crvenu ružu, mora da je stvori pesmom po mesečini i oboji je krvlju sopstvenog srca. Za slavuja je smrt bila velika cena koju je trebao da plati za crvenu ružu, ali je na kraju prihvatio. Pevajući na mesečini on probija svoje srce na trn, koje krvari na beloj ruži, i čini da nastane sjajna crvena ruža, i potom umire. Student pronalazi ružu i oduševljen je, pa ga to čini odvažnim i dovodi do devojke, koja odbija ružu rekavši da neće odgovarati njenoj haljini, jer je dobila nakit, što je mnogo bolje. Student odlazi ljut i baca ružu na ulicu gde će je pregaziti kočija. On shvata da je ljubav smešna, a logika bolja, odlazi kući i čita prašnjavu knjigu.
U bajci Slavuj i ruža naglašena je lepota i ljubav, a manje je važan materijalizam, koji zastupa student i kćerka profesora. Oskar Vajld je kroz ovu bajku istakao razliku između ljudi koji su materijalisti, oportunisti, odbojni i ne interesuje ih vrednost prave ljubavi i slavuja, punog emocija, kome ljubav mnogo znači. Slavuj žrtvuje svoj život da bi stvorio ružu koja će dati večnu ljubav studentu, koji jednostavno odustaje od nečega za šta je mislio da je ljubav.