Artnit

Utorak, 22 Januar 2013 23:11

Rodoljubiva poezija Milana Rakića Istaknut

Paja Jovanović - Srpski vitez Paja Jovanović - Srpski vitez

Milan Rakić u svojoj rodoljubivoj poeziji izražava potpuno nov odnos prema otadžbini. Njegove pesme predstavljaju sintezu kosovskog stradanja i velikih zadataka koji očekuju njega i njegovu generaciju.

Milan Rakić je bio srpski konzul u Prištini pred kraj prve decenije XX veka, i u neposrednom dodiru sa Kosovom, koje je još bilo pod Turcima. Tada je nastao poznati ciklus pesama Na Kosovu. Ovaj ciklus sadrži samo sedam pesama. Prva pesma tog ciklusa Minare napisana je 1905. godine, a poslednja Nasleđe 1911. godine.

Iz ciklusa pesama Na Kosovu posebno se ističe pesma Na Gazimestanu u kojoj Milan Rakić iskazuje smireno svoja patriotska osećanja. U nekoliko impresivnih slika prikazuje bitku na Kosovu i propast srpskog carstva. Za njom sledi jedan zavet. On je čvrsto uveren da ni u junaštvu, ni u spremnosti za žrtvovanje on i njegova generacija neće zaostati za slavnim precima. To je osećanje ispunjeno svešću o veličini, vrednosti i spremnosti žrtvovanja za otadžbinu.

I u pesmi Nasleđe Milan Rakić opeva duboke korene koji ga vezuju za srpsku istoriju. On oseća da u njegovim venama teče krv slavnih predaka, koje ne mogu uništiti tuđi kalemovi. Pred mukama predaka, mučenika koji su "umirali ćutke na strašnome kolju", iščezle su sve lične slabosti i boljke.

Pesme Jefimija i Simonida nose u sebi boju srednjeg veka. U njima je pesnički oživljena njihova tragična sudbina. Stanje na Kosovu prikazano je bolom Jefimije, skromne monahinje. Jefimija, žena despota Uglješe, posle kosovskog poraza doživela je nesrećnu i usamljeničku sudbinu. Pesma Simonida je nastala u jednom pesničkom susretu sa freskom manastira Gračanice, sa čijeg je lica neprijateljski vojnik u godinama robovanja i ratova nožem iskopao njene divno obojene i usađene oči. Stihovi ovih pesama su puni tananih rodoljubivih osećanja i vezanosti pesnika za svetlu istoriju predaka.

Rodoljublje Milana Rakića je otmeno i plemenito, prožeto diskretnošću i smerovima modernog mislioca. U njegovim rodoljubivim pesmama se ređaju istorijske slike, pejzaži, manastiri, portreti, duh istorije. Pred njih izlazi pesnik, kao predstavnik svoje generacije, da izrekne svoj zavet i svoju veru. Iako odraz tadašnjih političkih prilika, rodoljubiva poezija Milana Rakića nadrasta svoje vreme i osvetljava put mnogih generacija.

Pročitano 33713 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Rodoljubiva poezija Milana Rakića