Artnit

Utorak, 08 Januar 2013 00:24

Srpska srednjovekovna književnost Istaknut

Srpska srednjovekovna književnost je nezaobilazni temelj srpske književnosti. Srednjovekovni književni izraz razvio se na osnovu dve velike stilske tradicije: biblijske književnosti i antičke retorike.

Srpska srednjovekovna književnost započela je prevodima dela sa grčkog, latinskog i drugih jezika. Svoj razvoj dostiže tek posle nastanka države Nemanjića i ostaje tesno povezana sa njenim usponom i njenom daljom sudbinom. Najveći uticaj na razvoj srpske srednjovekovne književnosti imao je manastir Hilandar u Svetoj Gori, duhovnom središtu pravoslavnog sveta.

U srpskoj srednjovekovnoj književnosti preovlađuje retorska proza, a stih je retka pojava. Jedan od najlepših kraćih književnih tekstova je Slovo ljubve, despota Stefana Lazarevića. To je neka vrsta pesme u prozi sa akrostihom. U prozi se javlja više vrsta. Jedne od njih više spadaju u crkvenu književnost, a to su hagiografije i apokrifi. Druga književna dela su bliža svetovnoj književnosti. To su: srednjovekovni romani i pripovetke. Sva ova dela su uglavnom prevodi iz vizantijske ili srednjoevropske književnosti.

Osim prevoda bilo je i književnih vrsta u kojima ima i originalnih dela. Osnovna književna vrsta bila je biografija, najoriginalnije delo ove književnosti. To su opisi života vladara i crkvenih poglavara i nastali su po uzoru na svetačke žitije, hagiografije. Osim biografija zastupljene su i ostale književne vrste u kojima je bilo originalnih, kao što su pohvale, letopisi, rodoslavi, hronike, zapisi i natpisi.

Pročitano 28971 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 18 Decembar 2013 18:10

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Srpska srednjovekovna književnost