Artnit

Petak, 12 Decembar 2014 12:53

Žan Mari Gustav Le Klezio - Živimo u veoma nepouzdanom svetu Istaknut

Dizajn korica knjige Groznica Dizajn korica knjige Groznica

Nica, 23. oktobar 1964.

Ako zaista želite da znate, više bih voleo da se nisam rodio. Mislim da život isuviše zamara. Naravno, sada je sve svršeno i ja tu ne mogu ništa da izmenim. Ali će uvek negde duboko u meni ostati to žaljenje koje nikada neću moći sasvim da odagnam i koje će sve kvariti. Sada valja brzo stariti, prevaliti godine što je moguće brže, ne osvrćući se ni levo ni desno. Treba podneti sve male ujede postojanja, trudeći se da ne patimo preterano. Život je ispunjen ludostima: malim, svakodnevnim, ali strašnim ludostima, ako ih dobro pogledate.

Ne verujem u velika osećanja. Umesto njih, otkrivam armiju buba ili mrava koji nas na sve moguće načine grickaju. Ponekad, te sićušne crne strelice se udružuju i ljudski razum gubi ravnotežu. Nastupa carstvo zbrke, pustolovine, koja traje nekoliko minuta, nekoliko časova. Groznica, bol, zamor, san koji pristiže, sve su to strasti isto toliko jake i beznadne kao što je ljubav, mučenje, mržnja ili smrt. Katkad, pod navalom osećanja, duh zapada u neku vrstu materijalnog zanosa. Istina zaslepljuje jače od voltinog luka.

Živimo u veoma nepouzdanom svetu. Treba da budemo obazrivi prema onome što vidimo, da budemo nepoverljivi prema svemu što čujemo, svemu što nas dodiruje.

Ovih devet priča o malom ludilu su fikcija; pa ipak, one nisu izmišljene. Svakodnevno iskustvo je materijal za njihovu građu. Svakoga dana gubimo glavu zbog neke male groznice, neke zubobolje, neke prolazne vrtoglavice. Padamo u bes. Veseli smo. Pijani smo. To ne traje dugo, ali je dovoljno. Naša koža, naše oči, naše uši, naši nosevi, naši jezici, svakoga dana gomilaju milione utisaka od kojih nijedan nije zaboravljen. Eto, u tome je opasnost. Mi smo pravi vulkani.

Već davno sam odustao od toga da kažem ono što mislim (ponekad se čak pitam da li uopšte postoji nešto što se zove misao); zadovoljio sam se time da sve to zapišem. Poezija, romani, pripovetke su svojevrsni stari oblici koji nikoga, ili skoro nikoga više ne mogu da prevare. Pesme, priče - čemu? Pisanje, ostaje još samo pisanje, jedino pisanje koje svojim rečima opipava, koje traži i opisuje, do sitnica, u dubinu, koje se kači za stvarnost i bez milosti je obrađuje. Teško je baviti se umetnošću, želeći pri tom da se bavite naukom. Veoma bih voleo da, na neki način, imam vek ili dva više, da saznam.

S dubokim poštovanjem vaš,

Ž. M. G. Le Klezio

Iz uvoda u roman Groznica

Pročitano 4393 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 13 Oktobar 2019 10:25

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Žan Mari Gustav Le Klezio - Živimo u veoma nepouzdanom svetu