Artnit

Nedelja, 09 Novembar 2014 12:55

Oproštajna pesma Istaknut

Godfri Blou - Zaboravljeni ljudi Godfri Blou - Zaboravljeni ljudi

Poslednja objavljena pesma Milana Rakića, Oproštajna pesma štampana je u Srpskom književnom glasniku 1929. godine i zatvara njegovu kanonsku knjigu poezije. Ova pesma je obeležena stilizovanim i poetičkim motivima, kao što su Pegaz, Gospa i asocijacijom na Don Kihota Miguela de Servantesa. U njoj Milan Rakić sa blagom ironijom, naglašava svirepu osobinu ljudske duše: zaborav.

Prve dve strofe Oproštajne pesme obojene su ironičnim i parodijskim tonom. Već u prvoj strofi pesnik se obraća Gospi, a onda slika sebe veoma ironično, sa elementima karikature i groteske, stvarajući oblik Don Kihota, viteza tužnog lika.

Pesnik se vraća "nakon triest leta", sada "sa proređenom, progrušanom kosom, ko priviđenje sa drugoga sveta", "oslonjen na zarđalo koplje", jašući na "Pegazu olinjalom i bosom", "kom svakog časa noga kleca". On oseća da je vreme njegovog ukusa prošlo, da se i konju i konjaniku "starinskoga vida" sada rugaju "raskalašna deca". Konjanik bira povlačenje i rezignaciju, jer oseća da nema smisla ništa dokazivati "raskalašnoj deci", i kaže: "Kada dorastu, kašće im se samo."

Ironično parodijski ton na početku Oproštajne pesme prelazi u ton rezignacije u sledećim strofama. Pesnik se oprašta od Gospe, poezije i života. On pamti ceo svoj život, koji u njemu sjaji "čist ko na vodi labudovo krilo", smatrajući da "sve je dobro i čestito bilo" i "smeh, suze, želje, nade, uzdisaji". Ali, iako brani svoje uspomene i prošlost od smrti, svestan je da će sve umreti sa njegovim nestankom. Prolaznost u ravnodušan zaborav su za njega najgori i najsvirepiji od svega, i on ne izražava strah od života i smrti, već od zaborava koji je svuda "svirep, neumitan, zao". Pesnik to posebno naglašava kada kaže: "Ni jedna beda i ni jedan Juda nije mi nikad takav udar dao ko ovi tihi stalni zaboravi." Zaboravi su postali zakonitost života, jer su prekrili i najbolje ljude, koji su prošli svetom. Mnogi najbolji ljudi više nisu na ovom svetu, i danas ih "gusti korov krije", a pesnik zatim ironično dodaje "a mi, sa našim sitnim navikama, živimo mirno dalje, blago nama."

Poslednji stihovi Oproštajne pesme obojeni su melanholijom. Pesnik sa očima punim suza traži od Gospe oproštaj, dok "dan se gasi na prolaznoj sceni", a zavesa, kao i život svakog čoveka simbolično lagano pada.

Pročitano 6241 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Oproštajna pesma