U zanimljivoj narodnoj noveli Sve, sve, ali zanat, car je stavljen u položaj radnog čoveka. Njega je bura sa ženom i kćeri bacila daleko od njegove zemlje. Izgubljen sa porodicom u stranom svetu, pošto nije znao nijedan zanat car je morao da čuva tuđa goveda. Poučen tim iskustvom, on nije hteo da svoju kćer da careviću jer nije imao zanata. Ljudi su se čudili šta će careviću zanat. Smatralo se da "zanate ljudi uče da se rane njima, a carev sin ima zemlju i gradove". Kada je video da drugačije neće moći pridobiti devojku, carević je naučio da plete rogožine za nekoliko dana. Svoju prvu rogožinu je odneo govedaru, koji mu je objasnio da je car, a da ga je nevolja naterala da čuva tuđa goveda jer nije znao nijedan zanat. U najvećom veselju venčali su se carević i careva kćer, a caru su date lađe i vojska, i on se vratio u svoju zemlju.
U narodnoj noveli Sve, sve, ali zanat sama pouka je već sadržana u naslovu. Kao nit provlači se od početka do kraja narodna misao o vrednosti rada i znanja za svakodnevni život. Posebno se ističe da je znanje univerzalna vrednost. Nema razlike između bogatih i siromašnih ljudi, razlika se uspostavlja između onih koji znaju i onih koji ne znaju.