Narodne uspavanke su kratke, nežne i tople lirske pesme koje najčešće majke pevaju deci pred spavanje da bi imala lepe i lake snove. Uzrast deteta kome se peva je često određen posredno, smeštanjem u kolevku, bešiku, bešu, ljuljuu, ali ponekad i neposredno. U pesmi majka kazuje najlepše želje svom detetu, da ima miran san, brzo poraste "do vrana konja" i "oštre sablje", da bude zdravo, lepo i srećno ili da "od cara otme carevinu".
Preplitanje i stapanje obrednog i psihosocijalnog statusa deteta jedan je od osnova poetske sugestivnosti narodnih uspavanki. Opisi različitih vidova zaštitnog ponašanja, da bi se dete sačuvalo od uroka i idealizovana slika njegove poželjne budućnosti se često povezuju sa slikom čudesnog rođenja i nadljudskim moćima, koja štite i blagosiljaju to rađanje.
Najpoznatije narodne uspavanke su: Majka Jovu u ruži rodila, Ninaj ninaj, zlato moje, Spavaj čedo rodila te majka, Ljulja ljulja ljuška.