Septembar je emocionalna, ekspresivna pesma od samo tri stiha. Njen naziv ukazuje na početak jeseni, koji je simbol raskoši, zrelosti, ali i prolaznosti. U njoj se u doba zrelosti pesnika sumira stvoreno, proživljeno.
Na samom početku, u prvom stihu pesme Septembar, Stevan Raičković traži od pesme da "stane malo" i da mu pruži odgovor na pitanje da li se u svemu onom što je prošlo živelo istinski. Njegovo pitanje "jesmo li živeli, jesmo" više zvuči kao konstatacija.
U drugom stihu pesnik se obraća sebi, svom stvaralačkom biću. Preispitujući uspešnost ispunjenja stvaralačkog čina, u septembru svog života, "jablani kad se zlate" shvata da je pesmi darivao svoje najlepše sate. Ali, ta "laka magla-pena" koja mu je prekrivala najlepše dane života, ukazuje da je sve ono što je izgubio, ma koliko bilo lepo i prekrasno, samo trenutno i prolazno. Pesnika ne ispunjava seta, jer je živeo za pesmu, a ona je obitavala u njemu. Pesma će prkositi sopstvenoj prolaznosti i nadživeće i samog pesnika.