Odštampajte ovu stranicu
Petak, 29 Avgust 2014 11:26

Rodna gruda Istaknut

Rodoljubiva pesma Rodna gruda, Sime Pandurovića je duboka, misaona, jednostavna, istinski lirična. Osećanje ljubavi prema domovini, on postavlja u širi kontekst čovekovog života u kome dominiraju razočaranje, beznađe i apatija. Za njega je domovina jedina ljubav koja traje, jedino i poslednje utočište onda kada su srušeni svi ideali i svi mostovi u životu.

Prve tri strofe pesme Rodna gruda su izraz nezadovoljstva pesnika životom i njegovog odnosa prema svojoj prošlosti. Pesnik kazuje da za svakog čoveka dođe jedan tužan i prazan dan, kada ne želi više da se bori. To je je dan kada čovek posustane u neprestanoj borbi i traganju za smislom življenja, "kad sve biva jedno, jer se sve pregori". Na kraju životnog puta sumnja ruši veru i nadu, "plamen se večne strasti tiho gasi" i "blede naše duše, sede naše vlasi", a zaborav prekida veze sa prošlošću. Treća strofa je izraz potpunog beznađa. Pesnik odbacuje sve težnje i nade, miri se sa stanjem u kome se nalazi. Za njega su sada dovoljni "skromni kuti, zrak koji nam sunce kroz prozore šalje", jer srce ne reaguje na ono što se zbiva, "pusti pred nama su puti". Život je za njega samo košmar, a ideali nisu ono pravo čemu se težilo, već samo tralje.

U četvrtoj strofi se spajaju dva sveta i dva osećanja, i iz potpunog pesimizma prelazi u optimizam. Tako su četiri stiha osenčena mračnim osećanjima i raspoloženjima prethodne tri strofe. Za pesnika su svi vidici sivi, vidi samo jadnu vrednost svih stvari, svi ljudi su mu nemili i krivi, "srušeni vere starinski oltari". Peti stih nosi optimizam, jer "jedna lepa nežnost još u nama živi" i povezuje se sa drugom poetskom celinom, obojenom drugačijom atmosferom i drugačijim raspoloženjem.

Peta, šesta i sedma strofa osvetljene su pozitivnim osećanjima, i prožima ih "nežnost prema zemlji i rodnome kraju". Domovina je za pesnika utočište i oslonac. I on u lirskim paralelizmima naglašava postojanost onih osobina domovine koje su nekada svojim dahom plenile duh: sjaj zvezda, dašak vetra, šume, cveće, mirisi i pesma ptica. Jer, za njega "zemlja svaka ima svoje vetre, mirise i boju, svoje sunce, svoje senke od oblaka" i "dušu svoju". Ta ljubav prema domovini traje "i, k'o svoja, biće i mrtvima laka".

Pesimizam, koji je bio dominantno osećanje sveta u poeziji Sime Pandurovića, u pesmi Rodna gruda je prevladan osećanjem ljubavi prema domovini. To osećanje ublažava pesimizam, prisutan i u ovoj pesmi, ali ukazuje i na nov smisao života i življenja.

Pročitano 5544 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci