Artnit

Petak, 18 Juli 2014 22:24

Na Drini ćuprija - spoj lične i kolektivne sudbine Istaknut

Dizajn korica knjige Na Drini ćuprija Dizajn korica knjige Na Drini ćuprija

Roman Na Drini ćuprija Ive Andrića je tip romana hronike koji je rađen kao veliko istorijsko platno bez suve istorijske linije. Predanje i letopis stare bosanske kasabe su živo upleteni u roman. U njemu nema romanske fabule, ni glavnog junaka. Most je najistaknutije središte romana i simbol odolevanja rušilačkoj sili vremena, jedina svetlost u prolaznosti.

Potku romana Na Drini ćuprija čine masovni doživljaji i kolektivne sudbine, a oko mosta proleću čas svetle, čas tamne sudbine ljudi. Višegrađane su povezivale samo elementarne nesreće, poplave, a socijalna, nacionalna i verska sukobljavanja neprestano izazivala tragedije pojedinaca. Bilo je i drugih nasrtaja na most i njegovu kapiju, koje je donosio razvitak događaja i tok ljudskih sudbina.

Vremenski okvir romana Na Drini ćuprija obuhvata skoro četiri veka, od 1516. godine, kada je budući graditelj višegradskog mosta, Mehmed-paša Sokolović odveden u Carigrad, do 1914. godine kada je most delimično srušen.

Za vreme vladavine Turaka u kasabi je bio odred vojske koji je podigao čardak nasred mosta. Turci zavode oštrije mere, na mostu seku glave Srbima, a na kapiji je uvek bilo po nekoliko odsečenih glava. Glava na kocu popa Mihajla u čija se mrtva usta ubacuje cigareta koja predstavlja skrnavljenje života i smrti, kao i glave starca Jelisija iz Rogatice i mladića Mileta koji su iako nedužni vešani, a njihove glave postavljene uz čardak. Za vreme Prvog srpskog ustanka u Srbiji, most postaje jedina sigurna veza između bosanskog pašaluka i Srbije.

Most i dalje traje, a Tursko carstvo polako dogoreva. Oko njega se i dalje pletu najživlje šale. Tako je i mlad snažan čovek Salko Čorkan, sin jedne Ciganke i nekog vojnika ili oficira koji je nekad služio u kasabi bio predmet podsmeha i šala kasablija. Tu je on izveo suludu akrobaciju prešavši preko ograde mosta. Na mostu se završava i tragična sudbina lepe muslimanke Fatime. Lepa, vredna i gospodstvena Fatima jedina kćer Avdage Osmanagića bila je cilj svih želja i nedostižan uzor, a njen otac je zbog svojih dugova pristao da je uda za Naila, jedinog sina Mustaj-bega Hamzića. Svesna da ono što je jednom rečeno ostaje neporecivo, a obećano neizbežno Fatima ne vidi izlaz i baca se u Drinu iz prkosa i očaja, kada su svatovi prolazili mostom. Iza lepe Fatime ostala je pesma o njenoj lepoti i mudrosti, koja sja iznad sveta kao da je neprolazna. Dok se Tursko carstvo polako gasi ono ostavlja svoje poslednje krvave tragove na mostu posle Karađorđeve bune. Opet su osvanule glave pogubljenih Srba, a među njima je i pogubljen Ličanin Vajo, koji uzalud pokušava da dokaže svoju nevinost.

Most i kasaba postaju važno strategijsko mesto gde Austrougarska diže svoje tvrdžave i vojne objekte pripremajući se za osvajanje Srbije. Okupacijom Austrougarske i dolaskom Austrijanaca dešava se nagli preokret u kasabi i izgled kasabe se menja. Osim vojske dolaze i činovnici. Dolaze Česi, Mađari, Nemci, Hrvati, Jevreji. Jevrejin Caler koji dolazi u kasabu sa svojom porodicom otvara hotel, koji donosi i nov vid zabave. Njega vodi njegova svastika Lotika. Ova ljubazna i otresita žena brine o svojim rođacima koji žive u drugim državama, pomaže im savetima i novcem. Svet se odupirao onom što je novo, a dublja drama borbe između starog i novog odvijala se u izuzetnim pojedincima. Takav je bio i šemsibeg Branković iz Crnče, jedan od najimućnijih i najuglednijih begova u kasabi, koji nije mogao da prihvati promene, povukao se u sebe i umro. Na mostu se odvijala hazardna igra Milana Glasičanina iz Okolišta sa čudnim i nepoznatim strancem. Pošto je na kocki izgubio ceo imetak, stranac se izgubio, a Milanu je taj događaj celog života izgledao kao san. Okupacija Austrougarske donosi i regrutaciju mladića iz kasabe. I oni prelaze most i posle nekoliko godina se vraćaju. Tu na mostu desila se i ljubav mladog austrijskog vojnika Gregora Feduna, Rusa iz istočne Galicije, koji se dok je stražario zaljubio u tursku devojčicu. Zaljubljenost i prolećni zanos nisu dozvolili vojniku da uvidi da je turska devojčica prerušena devojka Srpkinja, koja je prevela preko mosta hajduka Jakova Čekrlju za kojim je raspisana poternica. Zato mladi vojnik oduzima sebi život.

Most je bio mesto pijanih zabava i kasablijskih bahanalija. Na mostu su višegradski mladići sanjali o buni i prvim ljubavima. Dolazili su novi ljudi koji se školuju u inostranstvu i sa svakim letnjim raspustom donosili su nova slobodoumna shvatanja društva, verskih pitanja i oživelog nacionalizma.

1914. godina je poslednja godina hronike o mostu. U Sarajevu je izvršen atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu ženu, što je izazvalo progone Srba. Sa Prvim svetskim ratom počinje bombardovanje kasabe. I Lotika sa porodicom beži iz kasabe, doživljava nervni slom i time kao da nagoveštava i promene na mostu. Na mostu, jedan od poslednjih kasablija i melanholik Alihodža shvata da je prošlo vreme i da austrougarska okupacija donosi neku veću i težu nesreću mostu i kasabi. Alihodža, u trenutku svog stradanja pod bombama koje ruše jedan luk do tada trajnog i nepromenjenog mosta spaja mnogo potresa, sudbina i drama kasabe. Alihodža izdiše u kratkim trzajima, a most iako delimično srušen ostaje da živi.

Pročitano 31800 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 25 Januar 2019 11:54
Više iz ove kategorije « Vukov gaj Vukadin »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Na Drini ćuprija - spoj lične i kolektivne sudbine