Slušajući večeras sva ona imena velikih pevača iz prošlosti, meni se učinilo, to moram da priznam, da živimo u vreme manjih poleta. Bez preterivanja bi mogli da kažemo da su ti stari dani bili dani zamaha, a iako su nepovratno minuli, nadajmo se bar da ćemo na skupovima kao što je ovaj uvek o njima govoriti s ponosom i ljubavlju, uvek u našim srcima čuvati dragu uspomenu na one mrtve i nestale velikane čiju slavu svet neće dragovoljno pustiti da se ugasi.
- Čujmo, čujmo! - povika g. Braun.
- Ali ipak, - produži Gabrijel blažim glasom, - na sastancima ove vrste uvek nas obuzimaju i tužnije misli: misli o prošlosti, mladosti, promenama, o licima kojih više nema i koja nam večeras nedostaju. Naš životni put je zasut mnogim takvim tužnim uspomenama, no kad bi se stalno predavali, nedostajalo bi nam odvažnosti da istrajemo hrabro u obavezama prema živima. Svi mi imamo dužnosti i ljubavi prema živima koji od nas zahtevaju, i to s pravom, da im posvetimo sve naše brižljivo staranje.
Iz pripovetke Mrtvi (zbirka pripovedaka Dablinci)