Trošiti i suviše vremena u čitanju je danguba; previše se pokazivati učen radi kićenja je izveštačenost; svoje sudove uvek i u celini obrazovati po kalupu književnom ćud je sholastika. Učenje iz knjiga usavršava prirodu, a samo se usavršava iskustvom; jer prirodne sposobnosti slične su prirodnim biljkama, i treba ih potkresati učenjem; a uputstva koja pružaju nauke nejasna su ako nisu osnovana na iskustvu. Lukavi ljudi ruže nauku, prosti joj se dive, a mudri se koriste njome. Ne čitajte da biste protivslovili i opovrgavali; niti da biste verovali i primali za gotovo; niti da biste našli priče i razgovora; već da merite i rasuđujete (...) Čitanje ispunjava um čoveka; razgovor o pročitanom čini ga spremnim; beleženje pročitanog čini ga tačnim; pa zato, ako čovek malo beleži, on mora da ima jako pamćenje; ako malo razgovara, on mora da ima hitar duh; a ako malo čita, on mora da ima mnogo lukavstva da bi izgledalo da zna ono što ne zna. Istorija čini ljude mudrim; poezija duhovitim; matematika oštroumnim; prirodna filozofija dubokim; moralna ozbiljnim; logika i retorika vičnim prepirci. Abeunt studija in mores (Zanimanja prelaze u narav). Nema zapreke niti smetnje duhu koja se ne bi dala otkloniti podesnim vežbama...
Iz dela Eseji ili saveti politički i moralni