Artnit

Petak, 06 Juni 2014 14:13

Lotika Istaknut

Fotografija Lotike Cilermajer Fotografija Lotike Cilermajer

Jedan od najstudioznije razvijenih likova i jedini lik koji se ne pojavljuje samo u jednom presudnom trenutku sudbine u romanu Ive Andrića, Na Drini Ćuprija je Lotika. Ivi Andriću je inspiracija za istoimenu junakinju bila Jevrejka Lotika Cilermajer, najstarija od tri sestre Cilermajer koje su se krajem XIX veka doselile iz Krakova u tadašnju austrougarsku provinciju Bosnu i Hercegovinu. Lotika je uspešno vodila čuveni višegradski hotel, Calerov hotel, koji je brzo dobio naziv Lotikin hotel, u kojem se i Ivo Andrić sprijateljio sa svojom budućom junakinjom.

U romanu Na Drini Ćuprija Lotika se javlja u jednom istorijskom i društvenom trenutku, austrougarske vladavine kada se išlo "putem usavršavanja i napredka" i sve postalo nekako "šire i zračnije, raznovrsnije i bogatije", "stao je da kruži novac u dotle neviđenim količinama". Javljaju se neki novi činovnici, neka tuđa imena, novi izrazi i nov stil odevanja, drugačija ophođenja. Otvaraju se radnje i kantine. Nov hotel je otvorio "Jevrejin Caler, koji je imao bolešljivu ženu i dve devojčice". Međutim, duša hotela bila je njegova mlada svastika Lotika, po kojoj je hotel bio popularan i zbog koje je nazvan "Lotikin hotel".

Lotika je bila "stasita, puna, zagasitobele kože, crne kose i žarkih očiju". Ova "neumorna, vešta, žena hladnih čula, brze pameti i muškog srca" kao da je bila stvorena za poslove vođenja hotela. U zavisnosti od situacije i sagovornika govorila je "slatko, smelo, duhovito, oštro, laskavo, umiruće" i "igrala sa razularenim ljudima". Ona je "zaluđivala", "varala", "uzimala", ali je "prosjake i bolesnike darivala", "pomagala posrnule bogate porodice, siročad i udovice".

Lotika kao hrabra žena pokušava da sve stvori sama, sa svojom pameću i svojih "deset prstiju", ne štedeći sebe da bi pomogla porodici. Ona je upravljala hotelom, "čitala berzanske izveštaje i proučavala prospekte, sređivala svoje račune, odgovarala na pisma banaka, donosila odluke, davala naloge, raspoređivala uloženi novac i slala nove uloge". A, istovremeno "upravljala je sudbinom celog tuceta jevrejskih porodica, ulazila u njihove živote do u najsitnije pojedinosti... upućivala decu na škole ili zanate, slala bolesne na lečenje". U svom napornom radu nalazila je "svoje jedino pravo zadovoljstvo" i puni smisao svog života. Dok njen život ide uzlaznom linijom pred njenim pogledom dve strane mosta deluju harmonično i u "savršenoj i nepokolebljivoj ravnoteži".

Došla su "nova vremena i žučna navala novih ideja i nov način života." Bilo je to vreme "aneksione krize". Lotikin umor dolazi sa ovim društvenim promenama. Hotel je slabo radio, a ona je morala da se brine o Mini, starijoj sestrinoj kćerki, usedelici, i o njenom desetogodišnjem umnom zaostalom i sakatom bratu. Dugovi su bili sve veći, a oni koje je nesebično pomagala otišli su u svet i bili su zaokupljeni svojim zaradama, položajima, sitnim radostima ili tekućim problemima.

Posle trideset godina intenzivnog rada i napora da sačuva hotel i usreći mnoge dolazi Lotikin slom. Prva bombardovanja je zatiču u Višegradu, a ona ostavlja hotel i sa zetom, njegovom starijom kćerkom i nepokretnim sinom prelazi na levu obalu, u napuštenu tursku kuću, čekajući da se prebaci do Rogatice, a zatim u Sarajevo. U tom čekanju doživljava nervni slom. Bio je to slom tela, ali i slom života ispunjenog ambicijama, neprestanim radom, naporima i bdenjima. Na nizbrdici života, ona vidi samo "poslednji luk mosta na slaboj mesečini". Ostavljena i zaboravljena od svih, Lotika gubi borbu sa vremenom i životom.

U liku Lotike most prima obličje koje je u funkciji osećanja, a njegova pojava simboliše njen život. Svojom brigom za porodicu Lotika čini, ali na drugačiji način ono što je mnogo ranije činio Mehmed-paša Sokolović. Ona simbolično povezuje "mesto svoga porekla sa mestima svoga života".

Pročitano 45273 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 15 Avgust 2019 10:32

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Lotika