Artnit

Subota, 10 Maj 2014 13:10

Enciklopedija mrtvih Istaknut

Dizajn korica knjige Enciklopedija mrtvih Dizajn korica knjige Enciklopedija mrtvih

Danilo Kiš u knjizi pripovedaka sa simboličkim naslovom Enciklopedija mrtvih sa pojačanim intenzitetom proniče u dubinu opsesivne, večite literarne teme smrti. Iako usredsređene na jednu temu, temu smrti sve pripovetke su uvek u novom narativnom ključu.

Enciklopedija mrtvih sačinjena je od devet priča: Simon Čudotvorac, Posmrtne počasti, Enciklopedija mrtvih, Legenda o spavačima, Ogledalo nepoznatog, Priča o majstoru i učeniku, Slavno je za otadžbinu mreti, Knjiga kraljeva i budala i Crvene marke s likom Lenjina. Danilo Kiš kaže: "Hteo sam da tu knjigu priča gradim kao celinu, da ne kažem kao roman u kojem bi pripovetke bile poglavlja. Raspored tih priča-poglavlja, koje se mogu čitati svaka zasebno, tako je zamišljen da svaka priča, promenom ritma, ima jednako odjeka u onima koje za njom slede i u onima koje joj prethode. No najvažnija je promena stava u muzičkom smislu reči; to je smenjivanje stavova." Svaka priča ima svoj naslov i svoje junake koji se ne javljaju u drugim pričama. Prostorni i vremenski planovi priča se ne podudaraju, kao ni prozne celine u ovoj knjizi. Pri određivanju tematske suštine svake priče treba se imati u vidu i dodatak na kraju pod nazivom post skriptum.

Smrt je zajednička tema svih pripovedaka. Ova velika tema prikazana je u različitim istorijskim, kulturnim, društvenim, saznajnim i ideološkim kontekstima: od gnostičkih legendi do modernih vremena, od legendarnih spavača do svevremene enciklopedije u kojoj se nalaze zapisani životi svih ljudi, od fantaziranja pisca do istorije o Protokolu Sionskih mudraca. Smrt se ustremljuje na sve junake neminovno, kao jedina mogućnost sudbinskog izbora. Danilo Kiš poetski dočarava stav da se sve ponavlja osim ljudske individualnosti. Došli smo tu samo zato da nas jednom više tu ne bi bilo. Krajnji smisao te individualnosti je nerazgovetan i porazan. Ali, možda se smisao može sagledati u onom što se ostavlja onima koji će tek doći. A, time što im nešto ostavljamo upisujemo se u Knjigu. Svako u nju prilaže svoju pojedinačnu priču, svoj životni roman. I tako nastaje sveopšta Enciklopedija.

Opisujući pričom krug, Danilo Kiš se vraća osnovnim pitanjima i paradoksima ljudskog postojanja, i potvrđuje njihovu trajnu aktuelnost. Enciklopedija mrtvih navodi na razmišljanja o osnovnim pitanjima egzistencije, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, ali i o nezaobilaznom pitanju o kraju civilizacije. Danilo Kiš o značenju Enciklopedije mrtvih kaže: "To je knjiga o ljubavi i smrti, i usudio bih se da kažem da se pažljivijim čitanjem može otkriti da su eros i tanatos, kao teme, koje se provlače kroz sve moje knjige, ovde došli do nekog punijeg izraza. Mislim da je to osnovna stvar koju bih mogao reći o značenju Enciklopedije."

Pročitano 19474 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 11 Maj 2014 16:43

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Enciklopedija mrtvih