Artnit

Subota, 03 Maj 2014 15:57

Hajnrih Bel - Umetnik je kao žena koja ne može drukčije nego da voli, i koja naseda svakom belosvetskom magarcu Istaknut

Dizajn korica knjige Mišljenja jednog klovna Dizajn korica knjige Mišljenja jednog klovna

Telefon je i dalje zvonio, snažno, muški, živo, umalo nisam na njega bacio jastuče sa sofe - ali sam prebacio ogrtač za kupanje, pošao u dnevnu sobu i zaustavio se pred telefonom koji je zvonio. Menadžeri imaju živce i izdržljivost, reči kao što su "senzibilitet umetničke duše" za njih su reči kao "Dortmundsko akcionarsko pivo", i svaki pokušaj da se s njima ozbiljno razgovara o umetnosti i umetnicima bilo bi naprosto rasipanje daha.

Oni takođe dobro znaju da čak i nesavestan umetnik ima hiljadu puta više savesti nego savestan menadžer, i oni poseduju jedno oružje protiv koga im niko ništa ne može: goli uvid u činjenicu da umetnik ne može drukčije nego da radi ono što radi: da slika slike, putuje po zemljama kao klovn, da peva pesme i iz kamena ili granita vaja "trajne stvari". Umetnik je kao žena koja ne može drukčije nego da voli, i koja naseda svakom belosvetskom muškom magarcu. Za eksploataciju su najpodesniji umetnici i žene, i svaki menadžer ima jedan do dvadeset i devet procenata osobina podvodača. Zvonjenje je bilo najobičnije podvodačko zvonjenje. On je, naravno, od Kosterta doznao da sam otputovao iz Bohuma, i dobro je znao da sam kod kuće. Zavezao sam ogrtač i podigao slušalicu. Njegov dah koji je mirisao na pivo smesta mi udari u lice.

Iz romana Mišljenja jednog klovna

Pročitano 4482 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 01 Oktobar 2017 11:37

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Hajnrih Bel - Umetnik je kao žena koja ne može drukčije nego da voli, i koja naseda svakom belosvetskom magarcu