Artnit

Petak, 25 April 2014 16:02

Relja Knežević Istaknut

Vinsent van Gog - Seljak Vinsent van Gog - Seljak

Petar Kočić je dobro poznavao bosanskog seljaka i njegovu psihologiju, pa je zato mogao da stvori upečatljive likove u svom književnom delu. Među likovima se posebno izdvaja Relja Knežević iz pripovetke Kroz mećavu, čovek izuzetne veličine i snage.

Relja Knežević je "pravi planinac, snažan i velik... koščat i krupan uzdigao nakostriješene, debele obrve, ispod kojih mutno, kao iz neke daljine, vire umorne i gotovo umrtvljene oči". On je doživeo draž ogromnog bogatstva, slavu i poštenje za koje se govorilo od Bosne do Stambola, i rastao u toj slavi. "Sve mu je napredovalo, raslo, bujalo, množilo se i širilo u nedogled." Ali, i njega bi često puta, kad bi pogledao na svoj mal i imaće, obuzimala neka potajna, nejasna jeza i slutnja..."

Nesreća Relje Kneževića dolazi iznenada. Njegova brojna čeljad počinje da poboljeva, iznurena nekom nepoznatom bolešću, pada kao snoplje, i umire. Sermija u torovima i pašnjacima crkava neočekivano brzo i od velikog stada ne ostaje ništa, samo velike gomile razbacanih telesa na kojima zloslutno gaču orlušine i gavranovi. Posle nesreće i žalosti koja ga je zadesila Relja ostaje sam, tužan i nesrećan, bez igde ikoga i bez igde ičega. Jedina uteha ostalo mu je groblje koje je posećivao izbegavajući ljude, a unuk Vujo je ostao jedina nada. Relja sve podnosi muški i stoički. On, nekada bogat i silan, kome su se svi divili, koji je kao kralj odlazio među ljude, sada zazire od njih, ne može da podnese njihove poglede. I "njega bi duboko u duši zaboljelo ono bojažljivo, nejasno i tajanstveno sašaptavanje, kad bi gdegod banuo međ ljude koji ga ne poznaju, prelako ga je bilo uvrijediti." Njemu je bilo teško da primi sažaljenje i postaje veliki u svojoj velikoj bedi kada kaže: "Ja sam kralj bez kraljevine, car bez carevine."

Ljudska veličina Relje Kneževića dostiže kulminaciju u borbi sa oštrom mećavom, jer se više bori i brine za život malog unuka nego za sebe. U poslednjem trenutku svog života i stradanja "u njemu se bijaše rasplamćela divovska snaga", i on je još jedanput pokušao da se usprotivi "mećavi", ali i poslednji put. Relja "pribra svu snagu i, posrćući preko smetova, potrča natrag" da nađe svog unuka i umre zajedno s njim. Tako je kroz Reljin udes na kraju duboko poetski iskazana katastrofa ljudskog života i iskonska snaga ljudskog srca.

Pročitano 23056 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Relja Knežević