Artnit

Ponedeljak, 31 Mart 2014 17:17

Rastko Petrović - Ratovi Istaknut

Đino Severini - Vizuelna sinteza ideje: “Rat“ Đino Severini - Vizuelna sinteza ideje: “Rat“

- Ne znam. Možda će jednoga dana ratovi sasvim iščeznuti. Duboke, iskonske sile koje pokreću ratove više neće imati dejstva. I onda će svi narodi biti u pravu.

- Ali ima naroda koji bi želeli da uživaju u miru svoju kulturu, i drugih koji nemaju kulture, i koji vole rat da bi se zabavljali rušeći.

- Svaki narod je u toku vremena i s mukom prikupio ma i najmanje blagostanje, ma i najsiromašnije, i to je njegova kultura. Nijedan narod kao celina ne voli da to svoje blagostanje rizikuje, jer je rat uvek rizik, a da i ne govorim da nijedan narod ne voli da šalje svoje sinove u smrt?

- Otkud onda ratovi?

- To baš i kažem: rat ne dolazi zato što ga jedan narod voli a drugi ne, što je jedan u pravu a drugi ne, ili što je jedan nekulturan a drugi ne. Već kao pomori i nesreće. Jednoga dana će celo čovečanstvo paziti uzbuđeno da takav pomor na njega ne naiđe. Svaki narod zasebno paziće na sebe neprestano, da se to na njemu ne zbude. Kao što svaki čovek pazi da ne dobije groznicu, ili još bolje da ne dobije nervozu u kojoj se, i bez spoljnih razloga, može potući sa susedom.

- Ali dotle, dok to ne dođe, jedna zemlja ne može dopustiti da je ugnjave, jedino što čeka da dođe vreme pravoga mira.

- Sigurno... Zamislite, ja sam danas kod vas, na vašem ostrvu, koje je jedinstveno u svojoj prostoti i lepoti. Ničega na njemu nema što bi mi bilo tuđe ili što bi me činilo tuđinom. Vi biste noćas mogli biti na nekoj mojoj reci i osećati se isto tako prisno i ugodno kao da ste u samom zavičaju. Ne mogu da pojmim kako se onda mogu naći dva čoveka da se ubijaju, mrzeći zemlju, jedan drugoga i misleći da je to zemlja koja mu želi zla.

- Nećete, ipak, reći da nema nikoga koji mrzi našeg čoveka i koji mu želi smrt.

- Možda! Dokle god čovek čoveka nije video, nije razgovarao sa njim, dok ne može da ga zamisli; naročito dok ne može da zamisli da i onaj drugi ima svoje zanate, decu, brige, da je uglavnom sreća i nesreća raspodeljena podjednako pravedno i nepravedno po svetu, možda i ume da mrzi. Ali kad su za istim stolom, niti može poželeti da ubija, niti mrzeti. Razlika u jeziku, u običajima, otpada čim dva čoveka počnu da se sporazumevaju, makar se i ne razumeli. Razlika nešto znači samo kad se kaže: njih razdvaja jezik, običaji. Vi ste videli u ratu, retko je da vojnik nije osećao sažaljenje prema zarobljeniku. Sigurno je da svaki od nas voli svoju otadžbinu više od ijedne druge zemlje na svetu. I sa koliko razloga! Ali otadžbina od njega ne traži da ubija, već da je voli.

Iz knjige Ljudi govore

Pročitano 6021 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 06 April 2014 15:46

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Rastko Petrović - Ratovi