I tek sad, kad mu je glava osedela, on je zavoleo kako treba, ozbiljno - prvi put u životu.
Ana Sergejevna i on voleli su jedno drugo, kao vrlo bliski, srodni ljudi, kao muž i žena, kao nežni prijatelji; njima se činilo da ih je sama sudba namenila jedno drugom, i bilo je nepojmljivo zašto je on oženjen, a ona udata; i baš kao da to behu dve ptice selice, mužjak i ženka, koje su ljudi uhvatili i primorali da žive u odvojenim kavezima. Oprostili su jedno drugom ono čega su se stideli u svojoj prošlosti, praštali su jedno drugom sve u sadašnjici, osećajući da ih je ta njihova ljubav oboje izmenila.
Iz priče Dama s psetancetom