Artnit

Utorak, 04 Februar 2014 17:13

Herman Hese - San i sreća Istaknut

Mark Šagal - Sreća Mark Šagal - Sreća

Uz sećanje na san pojavljivalo se svetlucajući uvek novo zavodljivo osećanje, već zbog bolnog sjaja usled oproštaja i neponovljivog. Potom su se pojavila razmišljanja, koja pripadaju buđenju i svesnom stanju, a san i sreća bili su daleko, a kada sam ustao iz kreveta skoro sve je nestalo i ništa mi nije preostalo osim tihog plašljivog osećanja zbog gubitka i pokradenosti, pomešano sa osećanjem koje je bilo slično osećanju loše savesti, kao da sam učinio nešto glupo, kao da sam samom sebi naškodio ili samog sebe prevario.

Ponekad mislim na to da su upravo snovi krivi za samoobmanu. Međutim, bilo je obratno: snovi su bili najdragoceniji, a nestajanje i odbacivanje snova bila je šteta. Povremeno sam bio veoma, veoma blizu spoznaje, osećao sam je poput ptice kako leprša u mojim rukama i ponovo sam je izgubio i ostao sam izgubljen i osiromašen. Sada je imam u rukama, svoju novu spoznaju, ili iskustvo, ili kako se već može nazvati.

Nije vredno priče ono što sam tada mislio i osećao. Međutim, što sam stariji i što više osećam da su neukusna mala zadovoljstva, koja sam imao u svom životu, tim mi je jasnije gde treba da tražim izvore radosti i života. Saznao sam da biti voljen nije ništa, ali voleti je sve, i sve više i više mislim da uočavam da ono što čini naše postojanje značajnim i zanimljivim nije ništa osim naših osećaja i osećanja. Gde god sam na Zemlji video nešto što se može nazvati "sreća" to se sastojalo od osećanja. Novac nije bio ništa, moć nije bila ništa. Mogu se videti mnogi koji imaju i jedno i drugo, a opet su bedni. Lepota nije ništa, mogu se videti lepi ljudi i žene koji su pored sve lepote bedni. Ni zdravlje nije bilo pretežno; svako je bio zdrav toliko koliko se zdravim osećao. Neki bolesnici su cvetali od volje za životom skoro do kraja, a neki zdravi ljudi su venuli, prestrašeni pred nevoljama. Sreća je, međutim, bila svuda gde je čovek imao snažna osećanja i živeo u njima, a da ih nije odgonio od sebe i činio nasilje nad njima, već ih je negovao i uživao u njima. Lepota ne usrećuje onoga ko je poseduje, već onoga ko je voli i zna da je obožava.

Postoji naizgled mnogo osećanja, međutim u osnovi ona su jedno. Sva osećanja se mogu nazvati voljom, ili bilo kako drugačije. Ja ih zovem ljubav. Ljubav je sreća, ništa drugo. Ko može da voli, on je srećan. Svaki pokret naše duše, pri kome ona oseća sebe i svoj život je ljubav. Dakle, srećan je onaj koji može da voli. Ipak, voleti i želeti nije isto. Ljubav je osećanje koje je postalo mudro. Ljubav ne želi ništa da poseduje, ona želi samo da voli. Zbog toga je i filozof bio srećan, jer je svoju ljubav prema svetu očuvao u mreži misli i uvek iznova je obuhvatao svet svojom mrežom ljubavi. Međutim, ja nisam filozof.

Iz zbirke eseja Samovolja

Pročitano 8171 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 22 Januar 2021 11:53

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Herman Hese - San i sreća