Janković Stojan je posle bitke sa Turcima zarobljen i doveden u Stambol u zarobljeništvo sa bratom Smiljanić Ilijom. Obojica su ostavili svoje tek venčane žene. U zarobljeništvu su proveli više od devet godina. Car ih je poturčio i sagradio im dvore. Međutim, u njima stalno živi želja za slobodom i plamti želja za porodicom koju su ostavili. Želja za slobodom ih vodi u bekstvo iz turskog zarobljeništva. Janković Stojan odlazi u vinograd gde nalazi svoju majku. On joj se u razgovoru ne otkriva, ali saznaje da je došao baš na dan ženine preudaje. U susretu sa ženinim svatovima on se ponaša dostojanstveno. On im peva pesmu o "tici lastavici" i "siv-zelen sokolu". Njegova žena je shvatila smisao pesme koja je izrečena u metafori i prepoznala ga. Prema proscima svoje žene on ispoljava veliku plemenitost i daje im svoju sestru.
Ono što karakteriše velikog junaka Janković Stojana je i duboka vezanost za porodicu. Ova povezanost je prisutna u celoj porodici. Tako i njegova majka od prevelike radosti kada shvati da joj je sin došao umire. Janković Stojan nosi u sebi najviše moralne i tradicionalne vrednosti. Njegov lik šalje večne poruke. Ljubav prema porodici i sloboda ostaju večite vrednosti koje osmišljavaju život čoveka.