Artnit

Utorak, 07 Januar 2014 15:57

Miloš Crnjanski - O romanu Seobe Istaknut

Dizajn korica knjige Seobe Dizajn korica knjige Seobe

"Da nameravam da pišem roman, pod naslovom Seobe, u 6 knjiga, to se znalo u redakciji časopisa "Srpski književni glasnik", u Beogradu, već kad je, u tom časopisu, štampana prva knjiga tog romana, u nastavcima. Znao je to urednik, M. Bogdanović, znao totum factum tog časopisa, Slobodan Jovanović, znao Marko Ristić, najbolji poznavalac mojih literarnih namera tog vremena, znali su Dušan Matić i Brana Miljković, moje kolege, kao i drugi moji poznanici i prijatelji tog vremena.

Roman u nekoliko knjiga, bio je uslov takvog romana, kakve su Seobe, a bio je literarna tehnika onog vremena u Evropi.

Da je prva knjiga Seoba objavljena - kao knjiga, - tako lako, tome je bio uzrok da je tadašnji glavni izdavač knjiga u Beogradu, Geca Kon, bio prijateljski raspoložen prema meni (oboje smo rođeni u Čongradu). Osim toga i zato, što je na tog izdavača imao presudan uticaj njegov glavni savetodavac, Slobodan Jovanović.

Da je druga knjiga Seoba tako dugo morala da čeka, da ugleda sveta, tome je uzrok, da je pisana pod sasvim drugim oklonostima, a da je i onda, kad je bila gotova za štampu, morala da čeka godinama. Ja o tome imam interesantnu prepisku sa izdavačima kod nas.

Prilikom pripremanja prve knjige najviše mi je pomogao prof. Vasa Stajić, koji mi je skretao pažnju na memoare i arhivsku građu, za opis onog vremena, i ljudi onog vremena. I ako je bio i sam mnogo zauzet taj čestiti čovek, stariji od mene, nalazio je i za to vremena, samo da bi se pojavila, i kod nas, jedna takva knjiga. Arhivski materijal za Drugu knjigu Seoba nalazio sam u biblioteci Britanskog Muzeja u Londonu.

Oba romana štampala je "Srpska književna zadruga" god. 1962, povodom svoje, ne moje, sedamdesetogodošnjice. Ona je štampala oba romana sojuženo. Ja smatram da je to pogrešno. To nije bila moja namera. To sojuženje romana stvara veze i podvlači sličnosti, kojih ima, koje su bile intencije, pisca, ali i kojih nema i koje nisu bile intencije pisca.

Prvu i drugu knjigu tog romana treba smatrati kao ruinu, od šest neostvarenih romana. Među mnogo strašnijim našim ruinama, taj ostatak biće znak svog vremena. Ostvarena dela u literaturi su skoro uvek manja, od nameravanih i nenapisanih knjiga...

Sveobuhvatna tema bila je pišćeva namera, od početka, još kad je prva knjiga Seoba štampana. Ona je posledica, samog sadržaja, samog materijala takvog romana. Događaji poslednjih decenija nesumnjivo su doprineli mojoj nameri pisanja takvog romana.

Književnik koji ne saučestvuje u sudbini svog naroda nije pravi književnik. Narcisist u literaturi spada u kategoriju literarnih onanista.

Prvi svetski rat uticao je, sasvim sigurno, na mene, da napišem prvu knjigu, a drugi svetski rat, da napišem drugu knjigu Seoba. To je jasno bez daljega.

Ne nalazim da ima veoma velike razlike u onom što se naziva "tretmanom" materijala, u prvoj i drugoj knjizi Seoba.

Izvesne razlike, razume se, ima, jer je sam sadržaj drukčiji, topografija događaja druga, ličnosti drukčije, a to povlači za sobom i promenu "tretmana". Postoji i promena literarnih intencija u tim romanima.

Književnik, koji se ne menja, žalosna je figura."

Pročitano 7384 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 12 Juli 2019 10:35

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Miloš Crnjanski - O romanu Seobe