Artnit

Ponedeljak, 16 Decembar 2013 17:47

Sima Pandurović - Sumračne težnje Istaknut

Da mi je da vidim zrak mistične sreće
O kojoj sneva mladost i naš jad,
Kad dušu očaj gorki prelije,
I dođu dani bede teže, veće!
Jer svet je čemer, i blato, i gad,
I tesan, memljiv prostor ćelije.

Da mi je ljubav osetiti blagu
O kojoj ne zna, a govori svet,
Naivnu, belu, u životu zlom!
Da mi je opet zavoleti dragu!
Jer svet je bluda i razvrata dom,
Gde čednost vene kao rani cvet.

Da mi je život lepote i zdravlja,
Kad čista duša čisti diše zrak,
I kad je čovek srećan, jer je sam;
Kada se sumnja nemila ne javlja;
Jer svet je beda, prljavost i mrak,
I nevoljnička bolnica i sram.

Hoće li doći čas veliki, sveti,
Da blesne pravde i razuma sjaj,
K’o strašnog dana Božja sudnica
Što će nas jednom na grehe da seti?
Jer svet je teška, strašna ludnica,
Svirepost, očaj, nesreća i vaj.

Ili će uvek sve biti tek plen
Surove smrti; a večno roblje
Života neće stresti lanac njen,
K’o sante leda ni Sever ni Jug?
Jer svet je tužno, preorano groblje,
Zaborav večit, neželjen i dug.

Jer, verujte mi, svet je mrak ćelije,
Gde čašu nada otrov prelije
U trci dana, u lutanju tom;
I svet je greha i razvrata dom,
Gde vlada lupež, ili bludnica;
I svet je teška, strašna ludnica,
I bolnica, i tamnica za roblje,
I tužno, večno, prekopano groblje.

Pročitano 9450 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 06 Februar 2017 12:25

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Sima Pandurović - Sumračne težnje