Artnit

Subota, 14 Decembar 2013 18:53

Uvela ruža Istaknut

Utisci i sećanja iz detinjstva su pripovedački okvir za poetične, prozračne slike života i mračne slike društvenih sukoba i konflikata u pripovetkama Bore Stankovića. Motiv zabranjene i nedostižne ljubavi utkan je u pripovetku Uvela ruža. Etika društva i materijalni interes porodice se suprotstavljaju ljubavnim osećanjima dvoje mladih i postaju uzrok njihovih nesrećnih sudbina, promašenih života.

Tema lirske i elegične pripovetke Uvela ruža je osujećena ljubav, nedozvoljena, i potisnuta zbog toga što mladić i devojka pripadaju različitim društvenim staležima. Težište pripovedanja je na psihičkim lomovima i unutrašnjim burama u glavnim likovima, koje je naslikano na široj sociološkoj osnovi likova i situacija. Trougao sila koje deluju na likove formiraju novac, moral i eros.

Pripovetka Uvela ruža, pisana je u prvom i drugom licu. U središtu pripovetke je ljubavna priča iz davnih dana koja oživljava sećanje na mladost i osećanja, na sveže letnje večeri i opojne mirise orijentalnih bašti. Ona se javlja u sećanju pisca, u trenucima kada od svega toga ništa više nije ostalo.

Na početku pripovetke slika se neostvarena ljubav koja još živi kao ideal. Pisac priča: "Opet sam te snevao! Kako žalim što san ode, te i ti s njime! Kako bih voleo da to ne beše samo san, san i ništa više. Ali hvala i snu. Slađe je snevati negoli zbilju gledati i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena, i teška, hladna, samotna života... Da, slađi je san, san detinjstva i mladosti..." Majka je piscu na neki način odredila okvire života u kojima nije bilo mesta za devojku koju on voli. Želela je da postane ono što njegov otac nije bio, da povrati izgubljeno imanje, uzdigne i još lepšim sjajem obasja već pomračeni ugled porodice. Društveni moral sredine, materijalni interes i prestiž porodice nameću mu svoja ograničenja i zabrane i suprotstavljaju se ostvarivanju njegove tajne ljubavi. Iako je voleo svoju komšinicu Stanu nije imao snage da se suprotstavi običajima i patrijahalnim normama, dok se njegova ljubav komšinica Stana nemoćno batrgala u njihovoj mreži. Komšinica Stana se uzalud borila za ostvarivanje njihove ljubavi. Ona odbija da se uda za čoveka koga ne voli i kaže majci: "Bolje mrtvu u "kovčeg" da me ispružiš, u crn povoj da me poviješ, nego li to." Ipak ona se udaje za nevoljenog čoveka, sadašnjica joj postaje prazna, a budućnost porazna. Međutim, pisac nije mogao da zamisli ispunjen život bez nje, jer "beše mu se upila u pamet i u krv, pa nije mogao da zamisli sebe bez nje. "Od tada je živeo mučeći se i noseći u sebi svoj poznati "žal za mlados", onu "zakopanu ljubav, proćerdan život i večitu tugu za nečim".

U pripoveci Uvela ruža Bora Stanković oštro kritikuje patrijahalno društvo. I pisac i njegova komšinica Stana se u njegovom okviru osećaju sputano, neostvareno i nesrećno. Ograničenja i zabrane koje im nameće društvo i nemogućnost da ostvare svoju ljubav koju kriju od svih, uzrok su njihovih teških unutrašnjih drama i promašenih života.

Pročitano 73470 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Uvela ruža