Artnit

Sreda, 06 Novembar 2013 18:20

Herman Hese - Malo-pomalo, duša mu je obolela od bolesti koja mori bogate ljude Istaknut

Dizajn korica knjige Sidarta Dizajn korica knjige Sidarta

Sidarta je naučio da trguje, da vlada ljudima, da uživa sa ženom, naučio je da se lepo odeva, da naređuje slugama, da se kupa u mirišljavoj vodi. Naučio je da jede probrana i brižljivo pripremljena jela, štaviše, jeo je i ribu, meso i pticu, navikao je na razne začine i slatkiše, da pije vino koje otupljuje i donosi zaborav. Naučio je i igru kockama i igru na šahovskoj tabli, naučio je da posmatra ples igračica, da ga nose u nosiljci, da spava na mekoj postelji.

Ali, još uvek je smatrao sebe drugačijim od ostalih, gledao je na njih sa primesom podsmeha, sa podrugljivim prezirom koji svaki samana oseća prema ljudima iz sveta. Sidarta je i na Kamasvamija gledao podrugljivo kad god bi bolovao, ljutio se, osećao se uvređenim, ili kad bi ga mučile trgovačke brige. Postepeno i neprimetno, uporedo sa smenom doba žetve i doba kiše, njegov podsmeh je posustajao, a nadmoć jenjavala. Malo-pomalo, Sidarta je, okružen sve većim bogatstvom, i sam počeo da poprima ponešto od ljudi detinjeg uma, prima njihove detinjaste težnje i strepnje. Pa ipak im je zavideo, i što je više postajao sličan njima utoliko je više rasla njegova zavist. Zavideo im je na svemu onome što je njemu nedostajalo, a njima bilo svojstveno: na značenju koje su pridavali sopstvenom životu, na žaru koji su unosili u svoja uživanja i strepnje, na plašljivoj, ali slatkoj, sreći koju im je pružala njihova večita zaljubljenost. Jer, ljudi su bili neprekidno zaljubljeni: u sebe same, u svoje žene, u svoju decu, u počasti ili u novac, u svoje planove i nade. Sidarta, međutim, baš to nije naučio od njih, svu tu detinju radost; naučio je od njih ono što je bilo neprijatno, što je i sam prezirao. Sve češće se događalo da se jutrom, posle večeri provedenih u društvu, beskrajno izležavao, osećajući se prazan i izmožden. Događalo se da se ljutio i negodovao što mu Kamasvami dosađuje svojim brigama. Događalo se da se isuviše bučno smeje kada bi gubio na kocki. U poređenju sa drugima njegovo lice je još uvek delovalo mudro i produhovljeno, ali se na njemu retko pojavljivao osmeh i postepeno je poprimalo crte koje se često vide na licu bogataša, crte koje su odraz nezadovoljstva, slabog zdravlja, mrzovolje, otupelosti i odsustva ljubavi. Malo-pomalo, duša mu je obolela od bolesti koja mori bogate ljude.

Iz romana Sidarta

Pročitano 4982 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 01 Februar 2020 12:03

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Herman Hese - Malo-pomalo, duša mu je obolela od bolesti koja mori bogate ljude