Pero
Lisica i grožđe
Lisica i grožđe je basna antičkog grčkog pisca Ezopa. Iako opisuje čisto subjektivno ponašanje, izraz "kiselo grožđe" koje se razvija iz nje se često koristi u svakodnevnom govoru, kao ilustracija za stanje kognitivne disonance, a po njoj se naziva mehanizam odbrane, jedan oblik racionalizacije u psihologiji. Izraz "kiselo grožđe" se često određuje kao pokušaj da se umanji značaj nedostignutog uspeha i pred sobom i drugima opravda neuspeh.
Naš stari dome
Brojne elegije Alekse Šantića imaju porodično-intimni karakter. I u njegovoj pesmi Naš stari dome koju je napisao 1906. godine, koja predstavlja intimnu ispovest iskazana je tuga za prošlim vremenima sreće i spokoja, bol za porodicom i porodičnom toplinom, osećanje usamljenosti. Ova melanholična, lirska priča u stihovima o prolaženju mladosti i porodične sreće je obojena tamnim i mračnim tonovima.
Miloš Crnjanski - O Aleksi Šantiću
Sedeo je, nad Neretvom, uz kafu, sa jednom bolesnom izmučenošću, koja je volela još samo sveće i mesečinu. Ni o svojoj rodoljubivoj poeziji nije hteo da govori. U životu ne videh čoveka tako stidljive čistote i žudi. Nijedna prljava reč, nijedan mesnati osmeh, nedeljama. Nikad se nije ženio i kad mu opisah Onu, koju je godinama voleo, pesnik ljubavi samo odmahnu rukom. Ako bude ispalo da ga proglase malim pesnikom, sećaću se kako je sve u noći i večeru njegov lik prelivalo zanosom. Voleo je zemlju, a neku duboku i strasnu stidljivost imao je i u toj najdužoj ljubavi.
Žaba i vo
Basna Žaba i vo se pripisuje antičkom grčkom basnopiscu Ezopu. Postoje klasične verzije ove basne na grčkom i latinskom jeziku, kao i nekoliko latinskih verzija u srednjem veku. Basna se odnosi na žabu koja se pokušava naduvati do veličine vola, ali eksplodira u tom pokušaju i obično se primenjuje na društveno-ekonomske odnose.
Jovan Jovanović Zmaj - Božić, božić bata
Naš Božić
Pripovetka Naš Božić Bore Stankovića objavljena je 1900. godine. Ona pripada zbirci pripovedaka Stari dani koja je obojena utiscima i sećanjima na vremena koja su prošla. U njoj se daje melanholična slika intimne porodične atmosfere koju određuje smrt domaćina, glave porodice koji za sobom ostavlja sina, dečaka koji je nespreman da preuzme vođenje kuće. Majka i sin koji su na neki način bili obeleženi i izdvojeni iz patrijahalne zajednice, postaju njen deo, a praznik koji se svodi na lični dobija elemente kolektivnog doživljaja.
Džordž Orvel - Prestanite da jurite za tim za čim jurite!
Pitao sam se šta je to u nama pa smo svi proklete budale. Zašto ljudi, umesto što troše vreme na idiotizme, ne prošetaju i razgledaju okolinu? Ovaj ribnjak, na primer - i sve ono što je u njemu. Daždevnjake, vodene puževe, vodene bube, tularce, pijavice i bog zna koliko drugih stvari koje se mogu videti mikroskopom. Misterija njihovih života, tamo, pod vodom. Mogli ste provesti ceo život gledajući ih, deset života čak, i još uvek ne biste stigli do kraja čak ni ovog ribnjaka. I sve to vreme bi u vama bio živ osećaj čuđenja, onaj poseban plamen koji gori u vama. To je jedina stvar vredna življenja, a mi je ne želimo.
Petao i lisica
Poznata basna antičkog grčkog pisca Ezopa Petao i lisica se zasniva na jednostavnom dijalogu, pitanjima i odgovorima između dva glavna karaktera, petla i lisice koji su predstavljeni kao stereotipi. Narativna struktura je kratka, a na kraju ima svoju moralnu pouku, koja je prevazišla svoje vreme i postala univerzalna.
Luj Ferdinand Selin - Svet vas napušta mnogo pre vašeg konačnog odlaska
U stvari, sve više sam ličio na Baritona, baš me je bilo briga. Sve što mi je Robinson pričao o svojim pustolovinama u Tuluzi nije više za mene predstavljalo živu opasnost. Uzalud sam se trudio da se uživim u njegov položaj, njegov slučaj mi je mirisao na bajato. Ma šta se govorilo i tvrdilo, svet vas napušta mnogo pre vašeg konačnog odlaska.
Bajka o jelki
Grantræet ili kako se često prevodi sa danskog jezika kao Jelka ili Bajka o jelki je poznata bajka Hansa Kristijana Andersena, koja je obojena božićnom atmosferom. Prvi put je objavljena 21. decembra 1844. godine sa bajkom Snežna kraljica u Kopenhagenu u Danskoj. Kroz priču o sudbini jedne božićne jelke izražava se dubok pesimizam i naglašava kako deca treba da uživaju u zadovoljstvima i da budu deca koliko god mogu, jer će ih vrlo brzo raniti surova realnost života odraslih.