Pero
Boris Vijan - Život se umotava u magareću kožu, kao što se u slatki omotač stavljaju gorki prahovi kako biste ih bezbolno progutali
- U kom smislu su vas - upita odmah gospodin Bril - vaše studije formirale? I molim vas da se ne zadovoljite samo pričom o vašem detinjstvu. Koji je bio rezultat svog tog rada - jer bilo je s vaše strane rada i sasvim izvesne revnosti, možda spoljašnje. Ipak, redovnost navika ne može a da ne deluje na pojedinca, ukoliko on istraje dosta dugo u tome.
“Bio je vedar i hladan aprilski dan; na časovnicima je izbijalo trinaest“
Džordž Orvel je pisao antiutopijski roman 1984 u udaljenoj kući na ostrvu Jura u Škotskoj tokom 1947-1948. godine. Blizu smrti i “kreativnih demona“ bio je u grozničavoj trci sa vremenom da bi završio ovaj roman. Knjiga je objavljena 8. juna 1949. godine, šest meseci pre njegove smrti.
Herman Hese - Ko kome nanosi veću i težu nevolju, da li đak učitelju ili obratno?
Učitelju je milije da u svom razredu ima posla sa deset notornih magaraca negoli sa jednim genijem, i kad se bolje pogleda on je u pravu jer njegov zadatak nije da obrazuje ekstravagantne duhove, nego solidne poznavaoce latinskog i računa i da od njih stvori čestite građane.
Bela Hamvaš - Englezi kažu da ispod svake zemlje teče voda, a ispod svakog života je tuga
Ja se ipak usuđujem da vam savetujem da se oženite, konačno još niste zakasnili, mlad ste čovek, žena čije je raspoloženje vedrije -
Rektor odmahnu glavom.
Gabrijel Garsija Markes - Noćima je čekala da čovek zakuca na vrata
I ranije joj se dešavalo da se prepadne kad god bi sela da sluša kišu. Čula bi tada kako škripi gvozdena kapija; čula bi muške korake po stazi popločanoj ciglama; čula bi otresanja čizama ispred kućnog praga. Noćima je čekala da čovek zakuca na vrata. Ali posle, kad je naučila da odgonetne mnogobrojne zvukove kiše, pomislila je da zamišljeni posetilac nikad neće preći kućni prag pa se navikla da živi ne iščekujući ga. Bila je to neopoziva odluka, doneta one orkanske septembarske noći, pet godina unazad, kad je, razmišljajući o svom životu, sebi rekla: “Nastaviš li tako, zaista ćeš ostariti.“ Otada se zvukovi kiše izmeniše i drugi glasovi odmeniše korake čoveka na popločanoj stazi.
Feniks i grlica
Kratka ljubavna elegija Vilijama Šekspira The Phoenix and the Turtle, često prevođena kao Feniks i grlica je objavljena 1601. godine u zbirci Roberta Čestera Ljubavni mučenik. Ova neobična metafizička priča o čednoj, ali velikoj ljubavnoj vezi smatrana je jednim od njegovih najmračnijih dela i dovelo je do mnogih konfliktnih tumačenja.
Anri Pjer Roše - Kad nekog volimo, treba da ga volimo onakvog kakav jeste
Žil reče Kejti:
- Tvoja maksima je: od dvoje, jedno bar treba da bude verno: onaj drugi.
Rekao je još:
Pjer Ogisten Karon de Bomarše - Šta te je to dovelo do tako vedre filozofije?
Jovan Jovanović Zmaj - Pačija škola
Džon Fante - Izgubljena u bajci ženskog časopisa
Kad je posuđe sklonjeno, sudopera ispražnjena, pod počišćen, njen dan je naglo zamro. Sada ništa nije ostalo čime bi se bavila. Toliko je toga šila i krpila za četrnaest godina pod tim žućkastim svetlom, da su joj se oči mahnito opirale kad god pokuša; odmah bi krenula glavobolja, i morala bi da odustane dok ne svane dan.