Anri Barbis - Nema jedne jedine otadžbine, lažu!
Lutamo pločnicima, kroz suton koji počinje da se pozlaćuje svetiljkama - u gradovima se noć kiti nakitima. Izgled tog sveta pružio nam je najzad, i nismo u stanju da se toga odbranimo, otkrovenje prave stvarnosti. Razlika koja se ocrtava između bića, razlika još dublja i nepremostivija od one rasne: podela određena, prosečena - i neoprostiva - koja postoji u zemlji između onih koji se koriste i onih koji stradaju... onih od kojih se traži da sve žrtvuju, sve, koji prinose do kraja svoj broj, svoju snagu i mučeništvo, i preko kojih gaze, napreduju, osmehuju se i uspevaju drugi.
Ernesto Sabato - Imao je dom podignut na đubretu i razočarenju, imao je trošnu i zagonetnu otadžbinu
Dom i ognjište, pomislio je najednom, dom i ognjište. Nepovezane i naizgled besmislene, te reči su se možda odnosile na čoveka koji se, za vreme nepogode, dok gromovi i munje sve žešće sevaju u noći, sklanja u svoju toplu, prisnu i prijatnu pećinu. Dom, ognjište, svetlo i prijatno sklonište. Zato je (govorio je Bruno) čovek mnogo usamljeniji dok živi u inostranstvu, jer je otadžbina isto što i dom, ognjište i detinjstvo, isto što i krilo materino.
Ernesto Sabato - Ustajte prezreni na svetu!
Stogodišnjica Otadžbine! Čije otadžbine? - pitao se Karlos bolno i zajedljivo. Otadžbina ne postoji. Zar ne znam? Postoji svet gospodara i robova. “Hleba i slobode!“ uzvikivali su radnici sakupljeni sa svih strana. A gospoda, zaplašena i besna, slala je policiju na tu svetinu. Pa je tako proliveno još mnogo krvi, a zatim su učestali novi štrajkovi i demonstracije, pa opet atentati i bombe.
Otadžbina
Đura Jakšić stvara sa mnogo zanosa raznovrsno i originalno rodoljubivo pesništvo. Snagom i lepotom posebno se ističe njegova rodoljubiva pesma Otadžbina. Ova pesma je objavljena 1875. godine, kao njegov prilog prvom broju časopisa Otadžbina, koji je pokrenuo književnik i politički radnik Vladan Đorđević.