Filip Arijes - Portreti dece
Osim nadgrobnih likova, portreti dece, same, odvojene od roditelja, retki su, sve do kraja XVI veka: dofen Šarl Orlando od Majstora iz Mulena (još jedno svedočanstvo o ljubavi prema prerano izgubljenoj deci). Početkom XVII veka, ovi portreti postaju vrlo brojni - jasno je da je uspostavljena navika da se uz pomoć slikarske veštine sačuva uspomena na dete i detinjstvo, uprkos njihovoj prolaznosti i neuhvatljivosti.
Filip Arijes - Naš svet je opsednut fizičkim, moralnim, seksualnim problemima i problemima vezanim za detinjstvo
U srednjem veku i početkom modernih vremena, a još dugo u narodnim slojevima, deca su poistovećivana sa odraslima, čim bi se ocenilo da se mogu osloboditi pomoći majki i dadilja: ubrzo posle kasnog odbijanja od dojenja, otprilike oko sedme godine života. U tom trenutku, deca ulaze pravo u veliku zajednicu ljudi, sa kojima su imali zajedničke prijatelje, mlade i stare, delili svakodnevne poslove i igre.
Iskušenje Zapada - izmaći smrti
Smrt je prirodni deo životnog ciklusa, ili nešto čega se čovek plaši, ili se čak i odriče. Shvatanje takve neizbežne i stalne činjenice, kao što je ljudska smrt zavisilo je od istorijskog peroda u kojem se živelo, što pokazuju istraživanja čuvenog francuskog istoričara Filipa Arijesa koja su trajala petnaest godina. U svom delu Eseji o istoriji smrti na Zapadu Filip Arijes prikazuje promene u stavu čoveka Zapada prema smrti, od ranog srednjeg veka, gde je shvaćena kao poznata kolektivna ljudska sudbina, do savremenog industrijskog društva, gde se krije kao neprijatna porodična tajna.
Filip Arijes - Detinjstvo
Francuski istoričar Filip Arijes u svojoj epohalnoj studiji Vekovi detinjstva prikazuje promenu koncepcije detinjstva kroz vekove i uvodi ideju o detinjstvu kao o vremenskoj i društvenoj konstrukciji. Do svojih zaključaka o promenjivosti koncepcije detinjstva Filip Arijes dolazi uglavnom na osnovu izvora iz oblasti umetnosti, posebno slikarstva, kao i dnevnika i sličnih zapisa koji govore o deci tog perioda.