Na slici Grad među zelenilom je prikazan gradski pejzaž krovova i zelenih brda iz ptičje perspektive. Srednjovekovne kuće jarkih nijansi su naslagane jedna na drugu, a između njih ne postoji prostor. Šuma je nalik gradu. Krošnje drveća izgledaju kao krovovi, a ono što bi trebalo da bude šumsko tlo je samo drugo drvo. Ne postoji horizont, a nebo je samo bež planinski greben. Nema dubine, jer su putevi skoro vertikalna ravan sa koje ljudske figure sa licima nalik na kuglice boje kao da će da skliznu.
Šileovi pejzaži, iako često lišeni ljudi, sadrže fascinantne paralele sa njegovim figuralnim radom. Česta upotreba ptičje perspektive podseća na jedan od najradikalnijih elemenata portreta, njegovu sklonost da svoje modele prikazuje odozgo. Slika Grad među zelenilom ima i druge karakteristične elemente Šileovog idioma, a pre svega korišćenje smelo ocrtanih i oštrih kontura i izdvaja se upotrebom i rasponom boja po čemu Šile nije bio poznat. Dok su Šileovi raniji pejzaži veoma ravni, veoma dvodimenzionalni i tanko naslikani, na ovoj slici boja je nanesena gušće i izgrađena u veoma izražajnim slojevima. To je stvorilo trodimenzionalnost i gradski pejzaž koji se povlači u daljinu. Bujne mrlje crvene, narandžaste, ljubičaste i žute boje sugerišu osećaj ushićenja koji se retko sreće na Šileovim slikama Krumaua. Dramatični potezi četkice i briljantna paleta pokazuju Šileovu studiju o radu Vinsenta van Goga.