"Bilo je to u januaru 1917, toga jutra sam vrlo rano došao na izložbu 'Šturma'. Na stepeništu, pred zaključanim vratima, sedeo je neki čovek u uniformi. Bio je tanušan. Neupadljiv. U širokim šinjelu kao u kakvoj vreći. Pionirsku kapu - onu sa crnom trakom - držao je u ruci. Bradica šiljata, oči tamne i krupne. Gledaju daleko i duboko. Dok sam prolazio mimo njega, reče: 'Hteo bih da govorim sa gospodinom Valdenom. Ja sam Pol Kle.' Imao sam ključ od ulaznih vrata, u tremu su visili akvareli Slika pritešnjenog grada Pinca i Zvezde nad opakim kućama. Pol Kle mi je ispričao da radi na nekom aerodromu. Kao trećepozivac. Tad je spazio svoje slike. Zanemeo... Pomislio sam na njegove prijatelje. Na Makea - poginuo je. Na Marka - i on poginuo. A sad je Pol Kle vojnik."