Homerova apoteoza je plafonska slika izgrađena za tavanicu jedne sale u Luvru, odakle je 1855. godine demontirana i protivno svojoj nameni, okačena na zid. Kompozicija slike je inspirisana donekle sećanjem na Rafaelovu Atinsku školu. Boje su sveže i jake i daju utisak freske.
Na slici su prikazani likovi koji su živeli u različitim vremenima i na različitim mestima. U centru slike je Homer, slepi grčki pesnik koji je uokviren istorijskim i alegorijskom figurama i jonskim hramom koji ističe klasične ideale mera i ravnoteže. Oko Homerovog prestola okupljeni su Pindar sa lirom od slonove kosti, Fidija sa dletom i čekićem kojima je vajao bogove koje Homer opeva, Aleksandar Makedonski sa zlatnim kovčežićem u kome je čuvao Homerove spise, Apeles sa paletom u ruci, koji privodi Rafaela, Virgilije koji privodi Dantea. U prvom planu grupisani su kao polufigure, moderni klasici: Taso (ispod Dantea), Pusen, Kornej, a sa druge strane Rasin, Molijer, Fenelon kao pisac Telemaha i Kamens. Ispod Homerovih nogu sede dve njegove duhovne kćeri: Ilijada, ponosita, odevena u crveno-narandžastu tuniku, sa Ahilovim mačem kao svojim atributom i Odiseja, zamišljena, drapirana ogrtačem boje morskog zelenila i okarakterisana Odisejevim veslom.