Meša Selimović - Pobuna
Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolaze. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putovi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.
Meša Selimović - O romanu Derviš i smrt
"Derviš i smrt je rezultat moga celokupnog životnog iskustva. Ne umem da objasnim uspeh tog romana kod čitalaca i kritike. Umetničko delo predstavlja tajnu i za onoga ko ga prima a i za onoga ko ga stvara. Teško je objasniti dve osnovne stvari: kako delo nastaje i čime deluje. Mogao bih samo da kažem da se, posle dugog izučavanja literature i pronalaženja tajni jezika, Derviš desio...
Meša Selimović - Zaboravio sam sebe bivšeg, utopljenog u vrijeme, i sad su isplivali razbijeni ostaci i olupine
Pokušao sam da čitam Abul-Faradža, natjerao sam se, bez mnogo volje, bez unutarnje potrebe, htio sam da čujem i tuđe misli a ne samo svoje.
Otvorio sam knjigu nasumce i naišao na priču o Aleksandru Makedonskom. Car je, priča se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao. - Zašto? Zar nije lijepo? - pitali su ga. - Baš zato - odgovorio je on. - Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sad.
Meša Selimović - Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići
Gledajući kako veče polako opkoljava kuću svilenim sjenkama i drhti na džamovima posljednjim odbljescima danjeg svjetla, mislio sam na starca i na ono što ću mu reći na posljednjem viđenju. Nisam jednom govorio s bolesnicima, nisam jednom otpremio samrtnika na veliki put. Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeća strah pred onim što ga čeka, pred nepoznatim što već kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.
Meša Selimović - Riječi
Čudan čovjek, čudan a drag. Nije mi bio sasvim jasan, ali ni sebi, i neprestano se otkrivao i tražio. Samo, nije to činio s mukom, ni mrzovoljno, kao drugi, već s nekom djetinjom otvorenošću, s lakoćom podsmešljive sumnje, kojom najčešće osporava sebe.
Smisao života u romanu Derviš i smrt
Roman Derviš i smrt Meše Selimovića, je melanholična, bolno prodorna istorija o nemiru jednog života. Prožet je tragičnom veličinom nepristajanja i nemirenja čoveka sa sudbinom. On nam otkriva jecaje duše, silazi u njene treperave lavirinte i postavlja večita pitanja o smislu čovekove egzistencije, o vrednostima i ciljevima života.