Artnit

Subota, 11 Juni 2022 11:37

Federiko Felini i Tonino Gvera - Prolećne “mace“ Istaknut

Alexander Alpatkyn/TASS Alexander Alpatkyn/TASS

“Mace“ stižu u martu. Niko ne zna odakle dolaze. To je sićušno paperje, satkano od prelakog pamuka, koje plovi vazduhom. Liče na providne kuglice koje se dižu i spuštaju u neprekidnoj igri, kao da poseduju vlastiti život i neku unutarnju snagu. Stižu do Varoši, prošavši prethodno pored kućeraka u predgrađu, a zatim se zaustavljaju po vrtovima, ili nastavljaju igru po dvoriština gde su žene već okačile o grane drveća posteljinu kako bi uhvatila malo vazduha.

Nakon toga, “mace“ ponovo kreću na put i dolaze do stanice. Tu lelujaju u nepomičnom vazduhu koji je polegao po zamrlim kolosecima. Najzad, evo ih na krovovima grada. Spuštaju se po praznim ulicama, padaju na Korso Prinčipale, lebde ispred pravougaonika otvorenih prozora.

Đaci koji idu u školu skaču da uhvate tajanstvene loptice. Radosno kliču:

- “Mace“! Prolećne “mace“!

I jedan starac pokušava da se dočepa bar neke pahuljice, mašući šeširom kao da je mreža za hvatanje leptirova.

U međuvremenu, oblak “maca“ stiže do mora. Zasipa hiljade prozora Grand Hotela, još okićenog gipsanim statuama, nadleće prvu grupu nemačkih turista, ulogorenih na obali pored jedne crne prikolice za motocikl, koji svaki čas skaču u more kao morževi uz grlene usklike uzbuđenja, dolazi do gata na čijem se vrhu nalazi jedan čovek šezdesetih godina, uvaženog izgleda, duge sede kose koja mu izviruje ispod šešira sa širokim obodom, i sa štipaljkama kojima je zakačio nogavice u visini gležanja. U kraju ga zovu Advokat.

Jednom rukom pridržava novi bicikl, opremljen svim neophodnim drangulijama, dok drugom, koju je ispružio napred, pokušava da navede neku “macu“ da mu padne na dlan. I odista, jedna od mnogih belih loptica konačno se polako spušta u Advokatovu šaku i on je zadovoljno zaklapa.

Iz romana Amarkord

 

Pročitano 1622 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Federiko Felini i Tonino Gvera - Prolećne “mace“