Ljubičica uspeva na svakom zemljištu i na svim položajima. Najviše joj odgovara rastresito zemljište, a najpogodnija je mešavina peska i šumskog zemljišta.
Ljubičice mogu da se seju krajem leta ili krajem zime. Preporučuje se jesenje sađenje, dok je zemlja još topla. Ako su na vreme posađene u jesen (oktobar), u potpunosti prezimljuju. Do zime će se biljka razviti, a u proleće će obilno cvetati.
Ovim biljkama više odgovaraju niže temperature, dobro podnose i mraz. Ali, tokom zime ih treba zaštititi, na primer pokriti slamom.
Biljke se sade na rastojanju od 20 do 30 santimetara i nikako na mestu koje je izloženo jakom podnevnom suncu. Odgovara im svetlo i polusenovito mesto.
Zalivaju se po potrebi u zavisnosti od temperature vazduha. Uglavnom ih treba zalivati predveče umereno, dva do tri puta nedeljno.
Za prihranjivanjem ljubičica nema neke potrebe, ali može joj se davati tečno đubrivo kada poraste. Preporučuje se i redovno prihranjivanje guano (pelikanovim) đubrivom, od ranog proleća do jeseni.
U vreme cvetanja precvetali cvetovi ljubičica se redovno odstranjuju.
Ljibičica se gaji na ivicama cvetnih leja i uz stazice u vrtu, ali i u žardinjerama i saksijama na terasi, balkonu ili prozoru.
Boje cvetova ljubičica su raznovrsne. Mogu da budu jednobojne ili šarene. Boje su od skoro bele do tamnoplave i ljubičaste i skoro braon.
Kombinovanjem različitih boja cvetova ljubičica u eksterijeru doma stvaraju se zanimljivi vizuelni efekti i prijatna atmosfera.