Prema legendi Sveti Petar, čuvar neba je spavao kada je čuo buku koja ga je probudila. Buka je dopirala sa nebeskih vrata jer je neko pokušavao da uđe na pogrešan ulaz. Pošto je Sveti Petar bio tako pospan, ispustio je ključeve carstva nebeskog, a na mestu gde su oni pali iznikla je jagorčevina. Zato u narodu jagorčevinu zovu i ključarica, božja ručka, sunašce i nebeski ključ. Nemci je nazivaju Petrov ključ, nebeski ključ ili samo ključarica, a u njihovom folkloru se veruje da će se prva devojka koja u proleće pronađe jagorčevinu venčati u roku od jedne godine. Englezi jagorčevinu zovu Petrova biljka, a mnogi slovenski narodi je poštuju kao zlatne ključeve jer veruju da otvaraju put ka celom zelenom carstvu na proleće.
U nordijskoj mitologiji jagorčevina se smatra svetim cvetom boginje ljubavi Freje. Tokom rituala poklonici su polagali cveće na oltare posvećene njoj. Keltski sveštenici, Druidi smatrali su jagorčevinu čarobnom i svetom biljkom. Verovali su da dodir jagorčevine otvara put u čarobnu zemlju, prepunu božanskih darova. Ali, ako je broj latica u cvetu ili broj cvetova u buketu pogrešan, otvoriće se put u pakao. Druidi su takođe verovali da jagorčevina drži ključeve neba i da može odagnati zle duhove i zato su nosili ovaj cvet tokom rituala. Pored toga, koristili su i ulje cvetova pre ceremonija jer su verovali da ono može da očisti i pročisti njihova tela. Prema Druidima, vile vole cvet jagorčevine i zbog ovog verovanja stavljan je na vrata doma, kako bi vile blagosiljale dom i sve njegove ukućane.
U Irskoj i Velsu jagorčevina se smatra čarobnom biljkom. U engleskom folkloru se verovalo da će se vile pojaviti deci koja jedu jagorčevinu. Ona je i simbol engleske oblasti Eseks, a nalazi se i na grbu engleskog grada Barfilda. U Velikoj Britaniji se od davnina koristi za izradu vina.