Artnit

Petak, 12 Juli 2019 10:21

Lubenice kroz istoriju Istaknut

Frida Kalo - Živi život, lubenice Frida Kalo - Živi život, lubenice

Ljudi su jeli lubenice vekovima. Pre nego što je postala slasna i osvežavajuća, bila je čvrsta, prepuna semenja, bledozelena i gorka. Lubenice su autohtono povrće Afrike, koje je na ovom kontinentu uzgajano od drevnih vremena. Prve lubenice su se pojavile u južnoj Africi pre oko 5000 godina, gde se i danas mogu naći mnoge divlje vrste, od slatkih, previše blagih do gorkih.

U jugozapadnoj Libiji iskopano je seme lubenice staro 5000 godina, a ostaci lubenice koji datiraju iz oko 1500. godine pre nove ere otkriveni su u temeljnim naslagama ispod zidova sudanskog hrama.

U Egiptu se lubenice gaje preko 5000 godina. Arheolozi su otkrili seme različitih vrsta lubenica u grobnicama drevnog Egipta, stare više od 4000 godina. Divlje lubenice bile su izvor čiste vode tokom duge sušne sezone, a koristille su se i kao hrana za životinje. Mogu se naći i u hijeroglifima na zidinama egipatskih grobnica. Stari Egipćani su verovali da će lubenice hraniti mrtve na dugom putu ka posmrtnom životu, pa su pored pokojnika ostavljali po jednu lubenicu. Čak i Biblija spominje lubenicu kao hranu drevnih Izraelaca koji su u to vreme bili robovi u Egiptu.

Stari Grci su gajili lubenice od oko 400. godine pre nove ere, a koristili su je i u medicini. Dok je kazivao jednu od svojih popularnih filipika, istaknuti govornik antičke Grčke i državnik Demosten je jednom pogođen lubenicom u glavu. On se zahvalio na poklonu, stavio je na glavu i rekao da će je koristiti kao šlem u borbi protiv Filipa Makedonskog.

Rimski lekari Hipokrat i Pedanije Dioskorid hvalili su brojne lekovite osobine lubenice. Prepisivana je kao diuretik i kao način da se deca tretiraju toplotnim potezom stavljanjem hladne i vlažne kore na njihove glave. Rimski prirodnjak Plinije Stariji ju je opisivao kao ekstremno hladnu hranu u svojoj enciklopediji iz I veka, Poznavanje prirode.

Oko I veka, lubenica je postala slađa. Prema zapisima na hebrejskom jeziku s kraja II veka i tekstova na latinskom jeziku iz VI veka, lubenica je grupisana sa drugim slatkim voćem, poput nara, smokve i grožđa.

Do III veka lubenica je prešla put od pustinjskog useva do deserta. Iz Afrike, lubenica je prešla u Evropu. Mauri su je doneli u X veku gde je uspešno rasla u toplijim delovima Mediterana. U ostalom delu Evrope postaje široko prihvaćena kao manji baštenski usev u XVII veku. Do VII veka, stigla je u Indiju, a u Kinu u X veku. U Ameriku su lubenice doneli evropski kolonisti i trgovci robljem iz Afrike u XVI veku.

Pročitano 2670 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Lubenice kroz istoriju