Zingiber officinale je višegodišnja biljka iz porodice Zingiber, čiji naziv potiče od sanskritske reči stringavera, što znači rožnato, a odnosi se na kvrgav, nepravilan izgled njegovog korena, svetložute do braon boje.
Đumbir potiče iz Kine. Najviše se gaji i koristi u Indiji, a posebno dobar ukus ima đumbir sa Jamajke.
Po izgledu đumbir veoma podseća na trsku. Listovi su izduženi i uski. Stabljika je obavijena lisnim rukavcima i može da poraste i do jedan metar visine. Njeno korenje je mesnato, veoma razgranato, dugo i do dvadeset santimetara. Ono je veoma aromatično i sadrži skrob, smole i etarska ulja. Dok se razvija cvetni pupoljak je ružičaste ili bele boje. Cvetovi su žute boje sakupljeni u klasove, a brakteje su žuto-zelene boje. Plod je kapsula sa brojnim semenkama.
Đumbir spada u najstarije orijentalne začine koji su stigli u Evropu početkom srednjeg veka. Posebno je bio omiljen u Engleskoj, gde se posluživao uz biber i so kao osnovni začin. Za ishranu i kao dodatak jelima koristi se koren i rizom pošto je jako aromatičan i sadrži mnoge korisne sastojke. Rizom, svež i kao suvi prah kao začin se koristi najčešće u jelima orijentalne kuhinje. Odličan je i u slatkim i slanim jelima, kolačima i čajevima. Ekstrakt đumbira dodaje se nekim osvežavajućim ili fermentisanim pićima.
Kinezi vekovima koriste đumbir kao lek u svojoj tradicionalnoj medicini. Za lek se koristi koren, koji se suši i od njega se pravi prah. U kineskim zapisima koji datiraju iz IV veka pre nove ere navodi se kao delotvoran u lečenju mučnine, bola u stomaku, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Povoljno deluje i na kožu, organe za disanje, nerve, stomak, creva, krvne sudove i imuni sistem.