Karanfilovac je drvenasta, zimzelena tropska biljka, poreklom sa Molučkih ostrva koja je od davnina poznata kao lekovita i aromatična biljka. Njegova krošnja je u obliku piramide i može da poraste u visinu do 20 metara. Listovi su veliki, ovalni, kožasti, tamnozelene boje. Sitni mirisni crveni cvetovi zvonastog oblika se javljaju na stabljikama u gustim grupama dva puta u periodu vegetacije. Karanfilići se beru dok su cvetni pupoljci ružičaste boje, ručno ili se tresu uz pomoć štapova od bambusa. Zatim se suše na suncu i dobijaju karakterističnu bakarno-braon boju.
U starim kineskim i indijskim spisima karanfilić se pominje 200. godine pre nove ere kao sastojak jelima i vrlo moćan lek. U Kini je u to vreme, bilo uobičajeno za službenike suda da drže karanfilić u ustima pre obraćanja, kako bi dah imao prijatan miris.
Zbog svoje lekovitosti karanfilić je od davnina bio veoma cenjen i tražen. Kod zapadnih fitoterapeuta i iscelitelja, pominje se u VII veku. Koristio se i u borbi protiv kuge.
U kulinarstvu se karanfilić upotrebljava kao ukusan i aromatični začin. Koristi se u proizvodnji likera i konzervisanog voća, za aromatizovanje medenjaka, voćnih jela i pica, kao dodatak slanim jelima, svinjskom pečenju i divljači, tamnim supama i nekim vrstama kobasica, za pravljenje sosova i začinskih mešavina.
Glavni sastojak karanfilića je eterično ulje sa eugenolom. Ovo ulje se upotrebljava u medicini kao sredstvo za želudac, antiseptik i stimulans. Takođe, se upotrebljava u industriji parfema i kozmetike, za oslikavanje porcelana.