Artnit

Sreda, 22 April 2015 11:16

Zekine uši - magareće uši Istaknut

Niska lisnodekorativna zimzelena višegodišnja baštenska biljka, koja ima latinski naziv Stachys byzantina, poznatija je po narodnim nazivima zekine uši, magareće uši, jagnjeće uši zbog zakrivljenog oblika mekanih, nežnih kao pliš listova, koji su prekriveni belim mekim krznom nalik na kosu. Pored lišća i svi delovi biljke su gusto dlakavi.

Zekine uši potiču iz Turske i zapadne Azije, gde još uvek mogu da se vide na stenovitim mestima. Iako se najčešće gaji kao ukrasna biljka, koristi se i u druge svrhe. Listovi se beru neposredno pred cvetanje, suše i kuvaju u ključaloj vodi za osvežavajući čaj, a takođe se jedu sirovi ili kuvani na pari kao zelje. U Brazilu se koristi kao jestiva biljka, pod nazivom lambari. Ponekad se koristi kao lekovita biljka, pre svega za saniranje malih posekotina i ogrebotina.

Listovi zekinih ušiju su suprotno raspoređeni na stabljikama, dužine 5 do 10 cm. Oni imaju duguljasto-eliptični oblik i sužavaju se na zaobljenim vrhovima. Debeli su, krupni i malo naborani i na obe strane pokriveni gustim sivim i srebrnim svilenkastim dlakama. Sa ivične strane boja lista prelazi u srebrnobelu.

Zekine uši cvetaju u kasno proleće i rano leto. Cvetne stabljike su uspravne, razgranate. Cvetovi sakupljeni u klasaste cvasti su mali, zvonastog oblika, blago zaobljeni, beli ili bledoljubičasti.

U kontrastu sa biljkama tamnozelenih listova zekine uši izgledaju veoma zanimljivo u vrtu, ili u saksiji na terasi i balkonu. Ova biljka lepo izgleda u kombinaciji sa drugim višegodišnjim biljkama, kao što su ukrasne trave i sedumi. Uvek je dobar izbor za sađenje pored fontana i jezera u vrtu, u kamenoj bašti, ali i u žardinjeri i saksiji.

Pročitano 10391 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 01 Novembar 2019 11:36

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Zekine uši - magareće uši