Artnit

Četvrtak, 19 Februar 2015 13:05

Dejvid Herbert Lorens - Cvetna Toskana Istaknut

Pino Daeni - Šetnja Toskanom Pino Daeni - Šetnja Toskanom

Svaka zemlja ima svoje cveće koje u njoj cveta s naročitim sjajem. U Engleskoj su to krasuljak i ljutić, beli glog i jagorčevina. U Americi to su zlatica, zubača, junski krasuljak, podofilin i lepa kata, koju mi nazivamo miholjskim krasuljkom. U Indiji su to beli slez i tatula, a u Australiji mimoza, koju oni nazivaju akacijom, i čudnovato vrištinsko cveće oštrih jezičaka. U Meksiku je to cvet kaktusa, koji nazivaju pustinjskom ružom, zanosan i kristalno sjajan, u mnoštvu trnja. Osim toga, tu su i ustreptali, čitav jard dugi grozdovi žućkastostobelih zvončića juke, nalik na ispuštenu penu.

A duž Sredozemlja, danas kao i nekada, u doba Mlečana, a nadam se da će tako ostati uvek, blistaju narcis i anemona, zlatoglav i mirta. Narcis i anemona, zlatoglav, šafran, mirta i peršun imaju svoje pravo značenje jedino u zemljama kraj Sredozemnog mora. Krasuljaka ima i u Italiji: u martu se prostiru čitavi tepisi belih krasuljaka oko Pestuma, a Toskana se šareni od zlatića. Međutim, krasuljak i zlatić su ipak englesko cveće, njihov značaj je najveći baš za nas, ljude sa severa.

Sredozemlju pripadaju narcis i anemona, zlatoglav i cvast zumbula. Tamo to cveće progovara jezikom koji razumeju pod mediteranskim suncem.

U Toskani pada u oči obilje cveća pošto je ona vlažnija od Sicilije i pogodnija od rimskih bregova. Toskani polazi za rukom da ostane po strani, smeškajući se u sebi potajno, iz prikrajka. Mnoga brda se uzdižu u njoj, ali ne obraćaju pažnju jedno na drugo. Kroz mnoštvo malih dubodolina protiču potoci za koje bi se reklo da idu nekim svojim tokovima, nezavisno od reka i mora. Ima tu na stotine hiljada sasvim usamljenih kutaka, mada se zemlja obrađuje već hiljadama godina. Međutim, ni intenzivno gajenje vinove loze, maslina i pšenice golom, prilježnom ljudskom rukom, ni zimska obuća na nogama, kao ni spori volovi blagog pogleda, ne pustoše zemlju, ne ogoljuju je i ne razgolićuju, niti otkrivaju njenu nagotu, ne isteruju ni Pana ni njegovu decu. Potoci jure žuboreći preko neravnih, skrivenih stena, romoreći kroz gustiš crnoga gloga, gde slavuji pevaju u horu, spokojno i neustrašivo.

Iz eseja Cvetna Toskana

Pročitano 2936 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 18 Decembar 2020 11:47

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Dejvid Herbert Lorens - Cvetna Toskana