Zavisno od vremena cvetanja anemone se najčešće dele u dve velike grupe: prolećne i jesenje.
U proleće cvetaju vrste anemona poput šumske sase (Anemone nemorosa), žute (Anemone ranunculoides) i balkanske sase. Najbolje uspevaju ispod drveća i žbunova i zanimljivi su pokrivači tla na polusenovitim i senovitim mestima. Žutoj anemoni odgovara manje vlažno zemljište, dok balkanskoj sasi prijaju suvlja, zaštićena mesta.
U rano leto cveta mali broj vrsta anemona, koje imaju jednostavne, pune cvetove različitih boja. Poznata vrsta je Anemone sylvestris, i Anemone hybrida, kao što je na primer Anemone conoraria.
Jesenјe anemone su krupnije i raskošnije cvetaju od prolećnih, a zavisno od vrste mogu da porastu i do 1,5 m. Počinju da cvetaju krajem leta ili početkom jeseni, a njihovi cvetovi traju do oktobra. Poznate vrste su Anemone hupehensis, Anemone vitifolia i Anemone japonica. Ne odgovara im jako sunce. Osetljive su na hladnoću, a zimi im je potrebna zaštita u vidu lišća, granja jele ili bora.
Zemljište za anemonu treba da bude bogato humusom i krečnjakom. Prija joj i glinovito zemljište koje ne zadržava vodu.
Posle cvetanja mnoge vrste anemona imaju seme sa dlačicama u vidu čuperka koje raznosi vetar. Ovo seme se može posaditi u saksiju i staviti na hladno mesto da proklija.
Kada se nadzemni deo anemone osuši, gomolje treba izvaditi iz zemlje, staviti u hladovinu, očistiti i osušiti. Do naredne godine se može čuvati na prohladnom, dobro provetrenom mestu u kartonskoj kutiji.
Pošto je anemona veoma osetljiva na deljenje busena, jednostavnije je razmnožavanje deobom lukovica. Prolećne anemone, na primer posle nekoliko godina obrazuju kćerke-lukovice koje se odvajaju od matične biljke u kasno leto. Jesenje anemone obrazuju gomolj koji se deli u proleće, a sadi se odmah.
Gomolji anemona se sade odvojeno, okrenuti okcem nagore, na dubinu od 5 do 6 cm i rastojanju od 10 do 15 cm. Ako se sade u proleće gomolje treba potopiti u vodu 24 časa pre sađenja. Kada se sade u jesen, da ne bi promrzle, pokrivaju se slamom, ili slojem lišća.
Idealno mesto za anemonu je ispod listopadnog drveća. Najviše voli da raste sama i da je niko ne dira. Ako joj odgovaraju uslovi, širi se i stvara cvetne ćilime ispod drveća i žbunja. Može da se posadi i u saksiju, a u toku leta prijaće joj senovito i hladnije mesto, gde se zemlja neće osušiti.