Artnit

Četvrtak, 28 Avgust 2014 11:44

Peruanska jagoda - meksički paradajz Istaknut

Fizalis (Physalis peruviana), poznatiji kao peruanska jagoda gaji se kao ukrasna baštenska biljka, ali je i veoma lekovita. Zbog oblika i veličine plodova zovu je divlja trešnja, a zbog sličnosti teksture sa paradajzom meksički paradajz. Takođe, je poznata po nazivima Inka voće i ljubav u kavezu. Zbog njenih brojnih blagotvornih svojstava se od davnina koristi u ljudskoj ishrani.

Peruanska jagoda je višegodišnja žbunasta biljka, vrsta roda Physalis koja spada u porodicu Solanaceae. Listovi su srcolikog oblika. Može da poraste u visinu oko jednog metra, a često i više. Grana se i obrazuje manje drvo.

Postojbina peruanske jagode je Južna Amerika, a najverovatnije potiče iz Perua. U Evropu je stigla u XVIII veku.

U svojoj postojbini, peruanska jagoda ima veoma široku primenu u narodnoj medicini. U Peruu se koristi kao diuretik, protiv groznice, kod nervnih bolesti kao sedativ, kao i za bolesti bubrega i jetre. Njen koren se koristi u Brazilu u lečenju dijabetesa, na Solomonskim ostrvima se smatra da povoljno deluje na neplodnost, a na Jamajci se čaj od njenog lišća koristi protiv prevremenog porođaja. U amazonskoj prašumi indijanska plemena koriste ovu biljku, protiv malarije, hepatitisa, povišene temperature, astme, upala srednjeg uva, reumatizma, kao i za bolesti jetre i "ženskih bolesti".

Peruanska jagoda cveta u junu i julu. Cvetovi su sitni, beli, prošarani ljubičastom bojom. Nakon cvetanja na mestu cveta se formira zeleni "lampion" sa plodovima. Na jednoj biljci može da bude i stotinu "lampiona", koji krajem avgusta postaju žuti, a zatim narandžasti, i krajem jeseni, u novembru tamne boje i prozirni. Plod je veličine trešnje, sličan teksturi čvrstog paradajza, sa stotinama sitnih jestivih semenki. Kada "lampion" dobije braonkastu boju, plod je zreo i narandžaste boje. Njegov ukus je prijatan slatko-kiseli i osvežavajući, i podseća na ananas, marakuju i ogrozd. Konzumiraju se zreli, kada se opna osuši i postane šuškava, krajem leta i u jesen, jer nedovoljno zreli plodovi mogu da izazovu prolazne, blage stomačne tegobe, kao krompir koji se jede nedovoljno skuvan. Pre upotrebe treba ukloniti ljusku, jer je veoma gorka i štetna za zdravlje. U sirovom stanju ne preporučuje se konzumacija više od šest plodova odjednom.

Kada se peruanska jagoda gaji kao baštenska biljka ili u većoj saksiji plod je krupniji. Plodovi nisu samo narandžaste boje, postoje i brojni varijeteti sa žutim, zeleno-žutim, zelenim i drugim bojama plodova.

Peruanska jagoda je omiljeno voće latinsko-američke kuhinje. Koristi se za pripremu sosova koji se služe uz tortilje ili zelene čili papričice pržene u testu. Takođe, se koristi u voćnim salatama, za ukrašavanje torti i poslastica, pravljenje likera ili kao nadev za pite. Plodovi se prerađuju u marmeladu, džem, kompot, slatko ili se suše i koriste kao suve smokve, kajsije, grožđe. Mogu se i sušiti, kiseliti i koristiti kao salata. Uz malo šećera umanjuje se kiselost plodova i dobija se osvežavajući sok.

Pročitano 14945 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Peruanska jagoda - meksički paradajz