Mimezis ili podražavanje
Mimezis je filozofski pojam sa širokim spektrom značenja, koji uključuju imitaciju, prikazivanje, mimikriju, oponašanje, prijemčivost, beskrajnu sličnost, čin sličnosti, čin izražavanja i predstavljanje sebe. Ovaj pojam ima posebnu važnost u antičkoj estetici koja je prvobitno shvaćena kao imitacija.
O pojmu katarze
Pojam katarze potiče od grčke reči katharos, i znači pročišćenje. Ovaj pojam, koji uvodi Aristotel u Poetici, znači u prvobitnom, najopštijem smislu moralno čišćenje duše od čulnosti tako da to čišćenje istovremeno deluje na celokupnu ličnost čoveka. Njegovo značenje je predmet kritičke debate tokom vekova.
O pravdi
Pitanje pravde se postavlja u čitavom području ljudskih odnosa, bilo da su oni zasnovani na kooperaciji ili konkurenciji, ako se pri tome pojavljuju suprotstavljeni interesi, zahtevi i dužnosti. Ali, iako je pravda od fundamentalnog značaja za svaki etički sistem o njenoj ideji i definiciji se spore filozofi i politički mislioci vekovima.
Aristotel - Poetika
Poetika (grčki Ποιητικός) je Aristotelovo delo napisano oko 335. godine pre nove ere koje govori o pesničkoj veštini, odnosno umetnosti (grčki τέχνη - veština, umeće, umetnost). Veruje se da je Poetika sačinjena od beležaka Aristotelovih učenika sa predavanja u Liceju.
Tiranija većine - tiranija masa
Pojam tiranija većine ili tiranija masa se često koristi u raspravama o sistemima demokratije i vladavini većine. Sam naziv ove pojave više zbunjuje nego što razjašnjava i dovodi u nedoumicu spajajući u sebi očigledno različite pojmove. Istovremeno ideje o tiraniji većine sežu vekovima, a u poslednjih dvesta godina su se ostvarivale mnogo puta u raznim okolnostima.
Aristotelovo učenje o vrlini
Učenje o vrlini Aristotel je izložio u delu Nikomahova etika koje je posvetio svom sinu Nikomahu. U njemu posebno ističe da on ne pronalazi objašnjenje vrlina, već da samo artikuliše objašnjenje koje je implicitno u mišljenju, iskazima i postupcima jednog obrazovanog Atinjanina. Pri tome on želi da bude racionalni glas najboljih građana najboljeg grada države.
Lešek Kolakovski - O sreći
Sreća, iako predstavlja temu ukorenjenu u filozofiji i religijskoj misli (da ne govorimo o poeziji), nema takvu popularnost kao predmet razmišljanja u današnje vreme. Čini nam se često da se radi o temi pansionatkinja i gimnazijalaca iz prošlih doba, da je smešno i naivno pitanje: na čemu se zasniva sreća, kako je postići? (Odajmo, ipak, dužnu počast Vladislavu Tatarkijeviču, koji knjigu o sreći nije napisao u neko drugo doba, već u vreme nemačke okupacije Poljske.)
Aristotel - Cilj političke nauke
Ako sad za ostvarljive zadatke postoji takav cilj da mu težimo zbog njega samog, dok sve ostalo želimo samo s obzirom na taj cilj, i ako ne preduzimamo svaku stvar s drugim ciljem pred očima - što bi se tako produžavalo u nedogled dok bi naša /životna/ želja ostala neostvarena i uzaludna/ - takav cilj /kome se teži zbog njega samog/ morao bi nesumnjivo da znači dobro po sebi, i najveće dobro.
Aristotel - O pravdi i pravičnosti
Govoreći o pravdi, kao prvoj vrlini Aristotel je stvorio sistem koji je imao veliki uticaj na kasniju etičku misao. U Nikomahovoj etici on ističe da su u pravednosti "skupljene sve kreposti", a kasnije proširuje to svoje gledište i, praktično, govori o dva različita smisla pravde.
Ideje o krivici u antičkoj Grčkoj
Prava istorija fenomena krivice započinje u antičkoj Grčkoj, gde se razvila bogata lepeza predstava krivice. U pogledu shvatanja krivice stari Grci nisu uspeli da prevaziđu relativno primitivne kategorije, koje su nalik na one koje se sreću u Hamurabijevom zakoniku. Istovremeno u istoriji etičke refleksije problem krivice zauzima posebno značajno mesto u antičkoj grčkoj filozofiji.