Ali manekenska etiketa rijetko odgovara stvarnoj klasifikaciji. Ciničke misli prolaze duhom ljudi koji žive kao sveci. Oni ih odagnavaju, jer način života koji su usvojili ne ostavlja za njih nikakvog mjesta, ali pretpostavite da su okolnosti stavile iste osobe u drugi okvir, njihove relacije na iste predodžbe bile bi različite. I obratno je istina, pa tako divne namjere prolaze dušama zločinaca poput refleksa na vodi. Veoma je, dakle, proizvoljno govoriti o ličnosti. Zbog olakšica u govoru i akcije, dopušteno je da se kaže: “A je razvratnik; B je mudar čovjek“. Ali za iole poštenog analitičara karakter je promjenljiva stvar.

Ovdje se Kristijan usprotivio: “Da“, rekao je, “ono što vi nazivate ličnošću, u stvari je samo haos utisaka, sjećanja i namjera i ovaj haos nije u stanju da se sam organizuje. Ali, vi, izgleda, zaboravljate da se on može organizovati izvana. Jedna doktrina može orijentirati ove male rasute elemente kao što magnet privlači zrnca metalnih strugotina. Velika ljubav, religiozno vjerovanje ili kakva predrasuda, jača od ostalih, daju duhu nevidljivu armaturu koja mu je nedostajala i dopuštaju mu da postigne ono stanje ravnoteže koje je, u stvari, sreća. Uporište ili oslonac jedne duše uvijek mora da bude izvan nje i zato... Konačno, pročitajte ponovo Imitaciju: “Kada me prepuštate samom sebi, ja vidim da sam samo slabost i čisto ništavilo, ali kada tražim samo vas i kada vas volim čistom ljubavlju, nalazim vas, a s vama i sebe“.

Iz priče Krivicom gospodina Balzaka