Neke crne prilike u žalosti odudaraju od mase i kao da se udružuju u pričešću s nama, a ostali su u svetkovini, ne u žalosti.
- Nema jedne jedine otadžbine, lažu! - reče iznenada Volpat sa zadivljujućom tačnošću. - Postoje dve otadžbine. Podeljeni smo na dve strane zemlje: prethodnica, tamo daleko, u kojoj je bezbroj nesrećnih, i pozadina, u kojoj je bezbroj srećnih.
- Šta da radiš! služba... Potreba... To je podloga... Posle...
- Da, znam, znam, ali ipak, ipak, isuviše ih je, i posle, isuviše su srećni i, posle, uvek su to isti i posle, zašto, zašto...
- Šta ćeš! - reče Tiret.
- Utoliko gore! - dodade još jednostavnije Bler.
- Kroz osam dana nas možda neće više ni biti! - ponavljaše Volpat, dok smo odlazili pognutih glava.
Iz romana Oganj