Iznenađujuća je činjenica da je Kant znao kako mu njegova moralna filozofija ovde ne može biti od pomoći. On se stoga uzdržao od sveg moralizovanja, shvativši da je problem u tome kako prisiliti čoveka "da bude dobar građanin ako nije moralno dobra osoba" i da se "uopšte ne može očekivati da dobro državno uređenje dolazi od moralnosti, nego baš obrnuto, da dobro uređenje omogućuje dobro moralno vaspitanje naroda". Ovo bi vas moglo podsetiti na Aristotelovu opasku kako "dobar čovek može biti dobar građanin samo u dobroj državi", da Kant na osnovu toga ne zaključuje sledeće (i to je toliko iznenađujuće i daleko prevazilazi Aristotela u razdvajanju moralnosti od bivanja dobrim građaninom):
"Problem osnivanja države može se rešiti, ma kako to grubo zvučalo, i za sam narod đavola (samo ako imaju razuma), a rešenje glasi ovako: "Gomilu razumnih bića, koja kao celina traže opšte zakone u interesu svog opstanka, a od kojih svaki pojedinac želi potajno da im izmakne, tako organizovati i dati im državno uređenje da njihovi privatni stavovi, međusobno oprečni, budu jedni drugima prepreka, te da rezultat njihovih javnih postupaka bude isti kao da takve rđave namere uopšte nisu ni imali".
Iz dela Predavanja o Kantovoj političkoj filozofiji