Postoje najmanje tri podržavana gledišta u pogledu prirode ovih potonjih relacija; smatra se: (1) da one predstavljaju oblast čistih mogućnosti, gdje čist znači nezavisan od zbiljnosti, (2) da su one osnovne nepromjenjive relacije koje tvore poredak prirode i (3) da predstavljaju racionalnu strukturu svemira. U tom posljednjem slučaju, budući da su nezavisne od ljudskoga mišljenja, smatra se da oličavaju racionalnu strukturu svijeta koju dijelom reproducira ljudski um. Postoji također mišljenje da se logika bavi zaključivanjem pomoću kojega se dolazi do spoznaje, naročito znanstvene spoznaje.
U posljednje se vrijeme na sceni pojavilo jedno novo shvaćanje predmeta logike. Tvrdi se da se logika bavi formalnom strukturom jezika kao sistema simbola. I ovdje čak postoji podvojenost. Prema jednom gledištu logika je teorija transformacije jezičnih izraza gdje je mjerilo transformacije identitet sintaktičkih formi. Prema jednom drugom gledištu, simbolički sistem koji predstavlja predmet logike univerzalna je algebra zbiljnosti.
Iz dela Logika, teorija, istraživanja